hrvatski

Okvir za sliku barokne umjetnosti: poslijetridentska liturgija i duhovnost,

Liturgija i duhovnost poslijetridentske Crkve, oslonjene snažno na tradiciju kasnoga srednjega vijeka, iščitavaju se i interpretiraju kao okvir koji je u katoličkim krugovima nadahnjivao i usmjeravao nastanak i razvoj barokne umjetnosti (likovne, skulptorske, arhitektonske i glazbene). Barokna raskoš i razigranost preslika je obnoviteljskoga katoličkoga zamaha i njegove suprotstavljenosti protestantskomu redukcionizmu. Raskoš, sjaj, imaginacija, poziv na motrenje nebeske zbilje, mnoštvo kipova anđela i svetaca, bude nutarnju sigurnost, prodahnutu prisutnošću nebeskoga svijeta. U likovnome predstavljanju (repraesentatio) svijeta božanskoga, umjetnost ide dalje od poziva na nasljedovanje (immitatio), što je bila odlika kasnosrednjovjekovne duhovnosti, te smjera prema nutarnjemu udioništvu (participatio) i sjedinjenju (unio) s Bogom i onima koji su u njegovoj slavi. Likovi anđela i svetaca, urešeni privlačnom ljepotom licâ i zaodjeveni u raskoš božanske slave, pokazuju da je ljudski život mjesto mogućega dioništva u slavi Neba.

Tridentski koncil, barokna umjetnost, liturgija, liturgijska obnova, duhovnost

nije evidentirano