hrvatski

Concilium Tridentinum i liturgijska reforma. Prijekoncilska liturgijska nastojanja i recepcija poslijekoncilske obnove

Poslijetridentsku obnovu na području liturgije redovito se naziva »restauracijskom«, obnovom koja je svjesno ustuknula pred radikalnijim rezovima u obredno tkivo i u teološku misao o kršćanskoj liturgiji, tražeći sigurnost u obrednoj tradiciji koja je već bila oblikovana i potvrđena kroz višestoljetno iskustvo Crkve. Premda se Tridentski koncil s pravom promatra prekretnicom koja je dala smjer životu Crkve u sveukupnosti kršćanskoga bivovanja i prisutnosti u svijetu, liturgijskom je životu dan smjer koji se ne može s punim pravom nazvati obnoviteljskim, ponajmanje novim. Koncil se, iz razumljivih razloga i strahova, nije zanosio privlačnošću novoga, nego je htio otkriti i potvrditi vrijednost staroga. Restauratorski pristup »obnovi« zatvorio je vrata snažnim liturgijsko-obnoviteljskim zahvatima koji su već bili zaživjeli u desetljećima prije Koncila i koji su s vodili mišlju o liturgiji u većoj mjeri otvorenoj zajednici vjernika.

Tridentski koncil, liturgijska obnova, V. lateranski koncil

nije evidentirano