hrvatski

Odgovara li zapis "ije" izgovoru dugoga jata? : o jednome Rešetarovu prigovoru Vuku Stefanoviću Karadžiću

U jednome je od svojih prvih znanstvenih članaka, objavljenome godine 1891. u Jagićevu "Archivu" pod naslovom "Zur Aussprache und Schreibung des ě im Serbo-kroatischen", Milan Rešetar upozorio da zapis "ije" ne odgovara posve izgovoru dugoga jata, jer upućuje na njegov dvosložan izgovor, premda se on u hrvatskome jeziku, ili – sročeno izričajem kojim će se sam Rešetar pod kraj života poslužiti – u »zapadnoj zoni jekavskoga područja«, izgovara pretežito jednosložno. Štoviše, za slučaj kada je na dugome jatu uzlazni naglasak, Rešetar ustvrđuje – »trotz der Autorität Vuk’s« – da dvosložan izgovor »absolut nicht existiert«. Svoje je mišljenje Rešetar ponovio i pedesetak godina poslije u članku "Izgovor i pisanje praslav. vokala ě u dugim slogovima", objelodanjenome godine 1942. u "Radu HAZU", u kojem je svoja razmatranja, za razliku od članka u "Archivu", znantnije proširio i pitanjem tzv. naknadno produljenoga (kratkoga) jata (bilo u prijegibu, bilo u tvorbi, bilo položajno). U prilogu se Rešetarova razmišljanja ponajprije uspoređuju s drugim devetnaestostoljetnim prijedlozima o tome kako bi trebalo pisati i izgovarati (dugi) jat (Rešetarov je članak u "Archivu" objavljen godinu dana prije izlaska Brozova pravopisa), a zatim se njegovi pogledi dovode u vezu s bilježito hrvatskim načinom zapisa jata u povijesti hrvatskoga jezika. K tomu, posebno se razmatra izgovorna raznolikost sljednika jata u pojedinim naravnim sustavima (organskim idiomima) hrvatskoga susustavlja (dijasistema), potom se, na osnovi spomenute razglobe, upućuje na to koji bi izgovor i zapis jata bilo poželjno prihvatiti u biranome sustavu, tj. u hrvatskome književnome jeziku, te se na kraju predlaže i mogući propis na pravogovornoj, na slovopisnoj i na pravopisnoj razini.

Milan Rešetar ; Vuk Stefanović Karadžić ; sljednik jata ; zapis dugoga jata ; hrvatski književni jezik

nije evidentirano