hrvatski

Zaborav i eliminacija religioznoga u osobnom i javnom životu

Prema klasičnoj filozofiji religioznost je čovjekova vlastitost (lat. proprium) koja je dana s čovjekovom naravi kao takvom. Kada ju čovjek živi u njezinoj cjelovitosti, tada ona postaje središnjom zbiljnosti njegova života. Religi- jska praksa kao lakmus-papir religioznosti bilježi u današnjem vremenu, kako na Zapadu a tako i kod nas, zaborav odnosno izostanak „religioznoga“ u najširem smislu riječi. Kakve to posljedice ima u privatnom i javnom životu? Odgovor na to pitanje autor traži u propitivanju uloge koju religija po svojoj naravi vrši u čovjekovom životu i društvu. Nestankom religije gubi se okvir za odgovor na pitanje o vrijednosti odnosno smislu života. Životni se tereti bez religije teže podnose, teže se također čuva brak, men- talno zdravlje te općenito optimizam prema životu. Na društvenoj razini nestankom religije slabi svijest pripadnosti zajednici, kultura ostaje bez razumijevanja i nadahnuća, slabi sustav vrijednosti te se smanjuju šanse za nadvladavanje sukoba, pomirenja i učvršćenja mira. Zaborav religioznoga u privatnom i javnom životu može dakle imati ozbiljne posljedice.

religija ; religioznost ; izostanak i zaborav religije ; posljedice nestanka religioznosti u privatnom i javnom životu

Članak je dopunjeno predavanje održano na 25. međunarodnom simpoziju „Religija i politika“, 21– 21. travnja 2018. Islamski centar u Zagrebu. Organizatori: Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj ; European Academy of Sciences and Arts ; Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti.