hrvatski

Značenje Neretve u prostornom rasporedu prapovijesnih kultura

U arheološkoj je literaturi uobičajeno da se Neretva izjednačava s najvažnijom komunikacijom između jadranskog područja i unutrašnjosti. Međutim, današnje stanje istraženosti omogućava određenu korekciju takvog njezina shvaćanja. Osnovu za to pružaju objektivno iznimno slaba prohodnost njezinim tokom, nedostatak odgovarajućih nalaza i nalazišta koji bi podupirali takvo shvaćanje, prostorni raspored kulturnih entiteta, te njihov odnos prema toku Neretve. Zbog toga je rijeku Neretvu potrebno promatrati više kao prirodnu granicu koja razdvaja pojedine kulture, njihove varijante i stilove, dok karakter komunikacije ima šire i lakše prohodno područje istočno i zapadno od njezina toka. Potvrda takvog značenja Neretve jasno se uočava već u neolitiku koji je obilježen značajnim stilskim razlikama na području istočno, odnosno zapadno od njezina toka, premda oba područja u kulturnom pogledu pripadaju istovrsnim manifestacijama: impresso, danilskoj i hvarskoj (hvarsko-lisičićkoj) kulturi. Početkom eneolitika te se razlike nešto ublažavaju zbog najvažnije pojave toga vremenskog odsjeka – kanelirane keramike – koja je prilično ujednačeno zastupljena u oba dijela neretvanskog prostora. No, na njezino širenje na području istočno od Neretve utjecali su Salcuta – Bubanj – Hum derivati, dok se zapadno od Neretve u tom procesu uočava i badenska komponenta. Dalje, tokom razvijenog eneolitika te razlike postaju ponovo izrazitije, a očituju se u prisutnosti žlijebljene i &laquo ; ; ; ; Schnur&raquo ; ; ; ; keramike, te pokapanju stepskog tipa pod tumulima istočno od Neretve i nedostatku tih pojava na području zapadno od nje. S druge strane, zapadno od Neretve izrazitije su zastupljene pojave karakteristične za ornamentalni sustav ljubljanske kulture. U brončanom dobu ova podvojenost postaje još izrazitija. Tokom ranog brončanog doba (A1-2 u srednjoeuropskom smislu) zapadno od Neretve formiraju se i traju cetinska i posuška kultura (stupanj Nečajno i Sovići), te kultura tipa Varvara A2-3, dok se na području istočno od Neretve barem tokom starijeg dijela brončanog doba (A1 u srednjoeuropskom smislu) i nastavlja kultutra Hateljska pećina IV, obilježena jakim eneolitičkim tradicijama. Srednje brončano doba na području zapadno od Neretve donosi produžetak kulture tipa Varvara (Varvara B), gašenje Cetinske kulture i povlačenje posuške kulture (stupanj Gagrice – Hatelji) na područje istočno od nje. Kasno brončano doba na istom području obilježeno je formiranjem dalmatske kulture, dok na zapadnom području danas nije moguće jasno definirati ekvivalentan kulturni entitet. Napokon, tokom željeznog doba dolazi do najoštrijeg razdvajanja ova dva područja od kojih ono na istoku u etno-kulturnom pogledu pripada Daorsima, a ono na zapadu Delmatima.

Neretva; prapovijest; prostorni raspored; prapovijesne kulture

nije evidentirano