hrvatski

Izazovi za socijalnu koheziju u procesu integracije izbjeglica: perspektive izbjeglica i aktera unutar lokalnih zajednica

Posljednjih pet godina hrvatsko društvo suočilo se s povećanim i masovnijim brojem dolazaka raseljenih prisilnih migranata, dok se već unazad petnaest godina kontinuirano omogućava prihvat i odobrenje izbjegličke zaštite za tu populaciju. Posljedično, to može voditi ne samo njihovom priželjkivanom uključivanju u društvo, nego ponekad i ka umanjivanju solidarnosti prema izbjeglicama pomoću koje bi trebalo graditi povjerenje, suživot i interkulturne odnose koje donosi jezična, etnička, vjerska i kulturna raznolikost u zajednicama u koje se trebaju integrirati. Putnam (2000) čak tvrdi da etnička i kulturna različitost koju donosi imigracija, ako se u smislu javnih politika i mjera pravilno ne odnosi prema njoj, može sniziti socijalni kapital, povjerenje i socijalnu koheziju unutar lokalnih zajednica i susjedstva, a povećati etnocentrizam, predrasude, etničke i klasne podjele. Opsežno nacionalno istraživanje o preduvjetima integracije izbjeglica (azilanata i osoba pod supsidijarnom zaštitom) provedeno je unutar uzorka od 30 lokalnih zajednica u Hrvatskoj. Metodom polustrukturiranog intervjua i fokusnih grupa obuhvaćeno je preko dvjesto aktera u sustavu integracije i 26 izbjeglica iz različitih zemalja porijekla. Primjenom metode tematske analize sadržaja rezultati su grupirani u četiri tematska područja, te upućuju na brojne izazove s kojima se lokalne zajednice susreću u procesu integracije izbjeglica te u radu na socijalnoj koheziji među domicilnim i novouseljenim sugrađanima. U izlaganju se usmjeravamo na prikaz i analizu kapaciteta i potreba lokalnih zajednica, te potreba i perspektiva samih izbjeglica. Kvaliteta izbjegličke zaštite na nacionalnoj razini upućuje na relativnu nepripremljenost lokalnih zajednica za osmišljavanje, donošenje i provođenje integracijskih mjera za osobe pod međunarodnom zaštitom. Stoga, nerijetko proces integracije izbjeglica u lokalnim zajednicama prihvata karakteriziraju nedostaci unutar institucionalnog sustava koji rezultiraju otežanom participacijom ili socijalnim, ekonomskim i političkim isključivanjem izbjeglica iz širih društvenih procesa. Ipak, pojedinačni primjeri dobre prakse mogu voditi daljnjem razvijanju modela za osnaživanje socijalne kohezije u lokalnim zajednicama, kao i pozitivnim pomacima u lokalnim primjenama nacionalne integracijske politike.

izbjeglice ; lokalne zajednice ; integracija ; azil ; socijalna kohezija

nije evidentirano