Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 997855

Polisemija sufiksa u hrvatskom jeziku


Mikić Čolić, Ana; Glušac, Maja
Polisemija sufiksa u hrvatskom jeziku // Značenje u jeziku - od individualnoga do kolektivnoga / Matešić, Mihaela ; Nigoević, Magdalena (ur.).
Zagreb - Rijeka: Srednja Europa ; Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, 2019. str. 59-59 (predavanje, domaća recenzija, sažetak, znanstveni)


Naslov
Polisemija sufiksa u hrvatskom jeziku
(Suffix polysemy in Croatian)

Autori
Mikić Čolić, Ana ; Glušac, Maja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Značenje u jeziku - od individualnoga do kolektivnoga / Matešić, Mihaela ; Nigoević, Magdalena - Zagreb - Rijeka : Srednja Europa ; Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, 2019, 59-59

ISBN
978-953-8281-00-6

Skup
XXXIII. međunarodni znanstveni skup Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku "Značenje u jeziku - od individualnoga do kolektivnoga"

Mjesto i datum
Rijeka, Hrvatska, 16-18.05.2019

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Polisemija, tvorba riječi, sufiks
(Polysemy, word formation, suffix)

Sažetak
Za razliku od proučavanja polisemije na leksičkoj razini, polisemija tvorbenih jedinica još je uvijek neistraženo područje u hrvatskom jezikoslovlju. Tvorbena se polisemija određuje kao veza između dvaju ili više značenja jedne tvorbene jedinice, najčešće sufiksa, a polisemni su tvorbeni elementi oni koji u tvorbi obavljaju više od jedne funkcije. Neistraženost područja odražava se ponajviše u neujednačenosti nazivlja te se u literaturi polisemija sufiksa označava još i nazivima višefunkcionalnost, tvorbena višeznačnost ili polivalentnost. Ipak, postoje razlike među navedenim nazivima, odnosno u njihovim semantičkim poljima te je stoga prvi cilj rada terminološko razgraničenje i usustavljivanje. U skladu s tim, višefunkcionalni bi bili oni sufiksi koji se mogu dodati različitim vrstama riječi, odnosno različitim osnovama. U ovome radu polazimo od hipoteze da višefunkcionalnost i polisemija tvorbenih jedinica izravno utječu na njihovu plodnost, odnosno pretpostavljamo da su polisemni i višefunkcionalni sufiksi u hrvatskom jeziku ujedno i najplodniji u tvorbi novih riječi. Da bismo provjerili tu hipotezu, analizu ćemo usmjeriti prema odnosu značenja vršitelj radnje (nomina agentis) ‒ oruđe (nomina instrumenti) koji su zastupljeni kod hrvatskih sufiksa -ač, -aš, -(j)ar, -er, -ac... Prema vrlo raširenom mišljenju, navedena polisemija u tvorbi riječi rezultat je semantičkog proširenja od ‘vršitelja’ prema ‘oruđu’. Taj smjer širenja nije i jedini što dokazuje primjer hrvatskog sufiksa -lo kod kojega je širenje teklo obrnutim smjerom ‒ od ‘oruđa’ prema ‘vršitelju radnje’: plutalo, strugalo, svjećalo, odnosno jecalo, prigovaralo, spavalo. Ideja o posebnoj vezi između tih dvaju značenja datira još iz 19. stoljeća. Naime, tumačenje semantičkog proširenja od ‘vršitelja radnje’ prema ‘oruđu’ počiva na metonimijskoj vezi koja implicira da svaka imenica koja označuje ‘oruđe’ mora imati korespondentnu imenicu koja označuje ‘vršitelja radnje’ kao „upravljača“. Često se to proširenje tumači i hijerarhijom živosti te povezanošću ljudi i strojeva nakon industrijske revolucije. Dakle, ujednačeno tumačenje izvora polisemije ‘vršitelj radnje’ ‒ ‘oruđe’ nije utvrđeno te ćemo u analizi pojedinačnih slučajeva u ovome radu uzeti u obzir jezične (kao što su glasovne promjene i posuđivanje) te izvanjezične razloge.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija



POVEZANOST RADA


Ustanove
Filozofski fakultet, Osijek