hrvatski

Marin Getaldić i Betina špilja

Marin Getaldić (Marino Ghetaldi, Marinus Ghetaldus), rođen je 2. listopada 1568. u dubrovačkoj plemićkoj obitelji, kojoj se rodoslovlje može pratiti od druge polovice XIII. stoljeća. Školovao se u Dubrovniku. Kao dvadesetogodišnjak primljen je u Veliko vijeće Dubrovačke Republike. Tijekom života obavljao je različite vlastelinske poslove u službi Dubrovačke republike, a kao poklisar harača bio je i njen poslanik u Istanbulu od 1607. do 1608. godine, gdje je pored toga izračunao precizne koordinate grada. Važan preokret u Getaldićevu životu nastaje 1595., kada s Marinom Gučetićem putuje u London da bi pomogao u sređivanju ostavštine Nikole Gučetića. Presudne poticaje za bavljenje znanošću dobio je za vrijeme studijskoga boravka u europskim znanstvenim središtima i u susretima sa znanstvenicima (Michel Coignet u Antwerpenu, François Viète i Alexandar Anderson u Parizu, Galileo Galilei u Padovi). Getaldić se u Parizu 1600. susreće s Vièteovom algebarskom metodom. Nakon povratka u Dubrovnik 1601. godine, nastavlja s eksperimentalnim radom započetim u Europi. Svoje glasovite pokuse je provodio u špilji pored mora, podno obiteljskog imanja Getaldić, koja je po njegovu dubrovačkom nadimku do danas zadržala naziv Betina špilja Tiska u Rimu 1603. prva djela: Neki stavci o paraboli, gdje potaknut optičkim pokusima provodi matematičko istraživanje svojstava parabole, i Prošireni Arhimed, fizikalno djelo o relativnim omjerima težina, sistematizirano u teoreme, probleme i tablice s rezultatima mjerenja vlastitom hidrostatskom vagom. Smatra matematiku znanošću koja najpreciznije opisuje svijet. Vjeruje u primjenu pokusa, kao praktičnog aspekta znanosti, kojeg potom treba matematički provjeriti i dokazati. S Galileiem je izmjenjivao tiskane radove. Dopisivao se s najuglednijim matematičarima iz kruga rimskih isusovaca, Christoforom Claviusom i Christoforom Grienbergerom. Paul Guldin nagovarao ga da bude priređivač Vièteovih sabranih djela. Obnovitelj je tvrđave Pozvizd, najviše utvrde u fortifikacijskom sustavu Malog Stona (1604.). Potaknut Vièteovim radom, objavljuje Getaldić restauracije dvaju zagubljenih spisa grčkog matematičara Apolonija iz Perge O nagibima i O dodirima. Getaldićeva djela imaju bogat odjek u novovjekoj prirodoznanstvenoj literaturi. Njegove su doprinose koristili sljedeći znanstvenici: Kaspar Schott, William Oughtred, Pierre Herigon, John Lawson, Samuel Horsley, Ruben Burrow, Michelangelo Ricci, Alexader Anderson, Marin Mersenne, Jakob Christmann, Cyriaq de Mangin i drugi. Getaldić svoja dva najvažnija djela, Zbirku različitih zadataka (Venecija 1607) i O matematičkoj analizi i sintezi (Rim, 1630), započeo je u isto vrijeme s namjerom da u prvom koristi metode antičke matematike, a u drugom simboličku algebru primijenjenu na raznorodnoj građi. Preminuo je 1626. ne dočekavši objavljivanje djela O matematičkoj analizi i sintezi. Ono je posve inovativno u svojim metodama. Prakticirajući matematiku, Getaldić je osmislio i metodu za određivanje promjera Zemlje. Primjenom algebarske metode na geometrijske probleme, Getaldić je ostvario izvanredne rezultate i približio se utemeljenju analitičke geometrije.

Marin Getaldić, Betina špilja, matematika, fizika, pokusi, parabolična zrcala

nije evidentirano