hrvatski

Hrvatsko prirodoznanstveno nazivlje u Vitezovićevim kalendarima

Prvi niz latinicom tiskanih kalendara na hrvatskom jeziku priređivao je Pavao Ritter Vitezović od 1691. do 1705. godine. Vitezovićevi kalendari dragocjen su izvor za upoznavanje starijeg hrvatskog prirodoznanstvenog nazivlja. Uz opće kalendarske podatke i tablice, sadrže kratke prirodoznanstvene zapise, pregled prividnih položaja i međusobnih aspekata planeta i zviježđa, tablice izlaska i zalaska Sunca, početke i završetke građanskog sumraka za područje Zagreba, točno vrijeme ulaska Mjeseca u pojedine faze, opise i precizne podatke o pomrčinama Sunca i Mjeseca, razna meteorološka predviđanja i astrološke savjete. Na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće, kada je Vitezović priređivao hrvatske kalendare, bilo je vrlo malo prirodoznanstvenih tekstova na hrvatskom jeziku. Budući je u kalendarima opisivao nebeske pojave, donosio astronomske i astrološke priloge, morao je zbog naravi tekstova primijeniti prirodoznanstveno, astronomsko i astrološko nazivlje ali i stručni način izražavanja. Kalendari odražavaju kulturni i znanstveni kontekst sredine za koju su pisani i otkrivaju Vitezovića kao poznavatelja astronomije te indiciraju posjedovanje matematičkih znanja i vještina potrebnih da bi se iz načela astronomske teorije došlo do praktičnih astronomskih i astroloških sadržaja. Vitezovićev rad na kalendarima i dio njegova nazivlja imao je odraza kod mlađih autora ne samo u 18. stoljeću već i kasnije tijekom 19. stoljeća kada se javljaju bogati prosvjetiteljski kalendari koji su odigrali značajnu ulogu u prosvjećivanju hrvatskog puka.

prirodoznanstveno nazivlje, kalendarska tradicija, astronomija, astrologija

nije evidentirano