hrvatski

Pozitivni i negativni aspekti odnosa prema školi

Cilj istraživanja bio je ispitati odnos privrženosti školi i upuštanja u rizična ponašanja kod adolescenata te ulogu usamljenosti u tom odnosu. U istraživanju je sudjelovalo 363 učenika od prvog do četvrtog razreda strukovnih škola Prve i Druge srednje škole Beli Manastir i Opće gimnazije Beli Manastir. Korišteni su Upitnik privrženosti školi (Fredericks, Blumenfeld, Friedel i Paris, 2003), Skala rizičnih ponašanja mladih (Ricijaš, Krajcer, i Bouillet, 2010) te Kratka verzija UCLA skale usamljenosti (Allen i Oshagan, 1995). Pronađene su razlike s obzirom na spol, dob i vrstu škole. Mladići su emocionalno privrženiji školi, skloniji markiranju, konzumiranju psihoaktivnih tvari i agresivnosti, dok su djevojke sklonije bezvoljnosti i rastresenosti. Rezultati upućuju na pad privrženosti s obzirom na dob, ali i na učestalija rizična ponašanja, osim agresivnosti. Učenici trogodišnjih strukovnih škola privrženiji su školi od drugih učenika, češće iskazuju rizična ponašanja nego gimnazijalci, dok je bezvoljnost i rastresenost kod njih najslabije izražena. Dobivena je statistički značajna negativna povezanost između svih oblika privrženosti školi i rizičnih ponašanja mladih. Rezultati hijerarhijske regresijske analize pokazuju kako su ponašajna i kognitivna privrženost negativni prediktori bezvoljnosti i rastresenosti, kognitivna privrženost je negativan prediktor markiranja i konzumiranja psihoaktivnih tvari, a ponašajna privrženost je negativan prediktor agresivnosti. Također, usamljenost je pozitivan prediktor bezvoljnosti i rastresenosti, ali nema medijacijsku ulogu u odnosu privrženosti školi i upuštanju u rizična ponašanja.

privrženost školi, rizična ponašanja, usamljenost, adolescenti

nije evidentirano