hrvatski

Molekulska i kristalna struktura polioksomolibdata građenih od [Mo7O24]6‐ i [CoMo6(OH)6O18]6‐ aniona

Polioksometalati (POM) predstavljaju veliku skupinu spojeva koja zbog svojih jedinstvenih struktura i interesantnih optičkih, elektronskih i magnetskih svojstava nalazi svoju primjenu u različitim područjima, primjerice kao modelni sustavi u homogenoj i heterogenoj katalizi, u medicini kao antitumorski i antivirusni reagensi, te kao magnetski materijali. Polioksomolibdati predstavljaju jednu od podvrsta POMova čija se kemija istražuje još od sredine 19. stoljeća kada je reakcijom amonijeva molibdata i fosforne kiseline dobiven žuti talog amonijeva fosfomolibdata, (NH4)6PMo12O40 [1], koji danas nalazi svoju primjenu u analitičkoj kemiji. Naša novija istraživanja [2] usmjerena su na ispitivanje uvjeta nastajanja kompleksnih soli građenih od (poli)oksomolibdatnog aniona i aminskih kompleksnih kationa kobalta(III) s ciljem definiranja utjecaja makrokationa na proces samoudruživanja. Iz literature [3] je poznato da makrokationske vrste sprječavaju brzu agregaciju polioksomolibdata, stabiliziraju intermedijarne gradivne jedinice i usmjeravaju njihovo samoudruživanje. Polioksomolibdatni anioni, POMo, s kobaltovim(III) makrokationima priređeni su otopinskom sintezom pri a) sobnoj temperaturi, b) povišenoj temperaturi, c) povišenoj temperaturi i tlaku (hidrotermalnom sintezom) i d) mehanokemijskim postupkom potpomognutim otapalom uz reakcije starenja u atmosferi zasićenoj parama vode. Ispitivani su reakcijski uvjeti te prisutnost različitih makrokationa na nastajanje polioksomolibdatnih vrsta. Rezultati su pokazali da ishod reakcije uvelike ovisi o izboru makrokationa odnosno njegovoj sposobnosti za stvaranje vodikovih veza. Izolirane su i okarakterizirane polioksomolibdatne vrste koje sadrže jezgre tipa {; ; ; ; Mo7O24}; ; ; ; i {; ; ; ; CoMo6O24}; ; ; ; .

polioksomolibdati ; makrokationi kobalta ; samoudruživanje

nije evidentirano