hrvatski

Kršćanski odgoj između pedagogizacije i kerigmatizacije

Autor kroz analizu nekih prijekoncilskih dokumenata iznosi viđenje kršćanskog odgoja u tom razdoblju. U kratkom opisu kršćanskog odgoja upućuje na temeljne aktere općenito u odgoju, pa tako i kršćanskom: obitelj, Crkvu i društvo. Važan katehetski zamah dogodio se potkraj XIX. i početkom XX. stoljeća, unutar kojega trijumfira katekizam kao metoda i sadržaj. Katehetska obnova osobito je osnažena objavom dvaju dokumenata: Acrebo nimis i Provido sane. Autor kroz shematski prikaz donosi presjek povijesnog razvoja kateheze od 1870. do 1979. godine. Katehetska obnova odvijala se u dva smjera. Pod utjecajem humanističkih znanosti, u katehezi sve važnije mjesto zadobiva metoda. Autor kao primjer navodi Münchensku metodu. Osobitu pozornost posvećuje razvoju kerigmatkse kateheze, u kojoj najvažnije mjest zauzima sadržaj - kerigma. Kerigmatska katheza, i općenito obnova kateheze, izazvla je žive rasprave, osobito u nekim europskim zemljama. Autor kao primjer ističe Francusku, u kojoj je katehetska obnova naišla na otpor i kritiku, osobito od teologa "tomista". Na kraju članka autor donosi strukturalni prikaz Njemačkog katekizma iz 1955. godine u kojemu se može jasno uočiti novosti na području kateheze uoči početka Drugoga vatikanskog koncila. Autor smatra da je razvoj kateheze uvijek imao svoje dvostruko uporište: teološko ipedagoško, i to s izmjeničnim naglascima.

kršćanski odgoj ; kateheza ; katehetska obnova ; katekizam ; sadržaj kateheze ; metoda ; kerigmatska katheza

nije evidentirano