hrvatski

Učinkovitost i sigurnost individualizirane primjene antagonista P2Y12 receptora temeljem agregometrije u odnosu na fiksne doze u bolesnika nakon akutnog infarkta miokarda s elevacijom ST- segmenta

Uvod: Postoji niz studija koje su ukazale na postojanje povišene ostatne trombocitne aktivnosti (mjerene testovima trombocitne agregacije) u pojedinih bolesnika liječenih klopi-dogrelom ovisno o stupnju biotransformacije lijeka.1-3 Također je pokazano kako se povišenjem doze klopidogrela može nadvladati navedena povišena aktivnost, a time ujedno i utjecati na kliničke ishode liječenja. Ovdje donosimo rezultate skupine bolesnika koji su dovršili jednogodišnje praćenje, a koji su uvršteni u randomiziranu kliničku studiju ispitivanja učinkovitosti i sigurnosti individualizirane primjene antago-nista P2Y12 receptora temeljem nalaza testova agregometrije u odnosu na fiksne doze tikagrelora u bolesnika nakon akut-nog infarkta miokarda s elevacijom ST- segmenta (STEMI).Bolesnici i metode: U analizu je uključeno 51 uzastopnih bolesnika (9 žena, srednja dob 58, 9 godina) nakon preboljelog STEMI-a. Svi su bolesnici tijekom prvih mjesec dana liječeni standardnom dozom tikagrelora uz acetilsalicilatnu kiselinu, a potom su randomizirani u dvije skupine. Prva skupina je nastavila postojeću antiagregacijsku terapiju tijekom godine dana, a u drugoj je skupini tikagrelor zamijenjen klopidogre-lom uz individualnu titraciju doze ovisno o nalazima agrego-metrije mjerenih Multiplate® analizatorom. Primarni ishod studije bila je incidencija velikih kardiovaskularnih događaja (kardiovaskularna smrt, infarkt miokarda, moždani udar i ponovna revaskularizacija), a sekundarni učestalost velikih i malih krvarenja definiranih BARC klasifikacijom.Rezultati: Tijekom praćenja nije zabilježen niti jedan prima-rni ishod kao niti jedan slučaj velikog krvarenja. Zabilježena je statistički značajno manja incidencija malih krvarenja u skupini bolesnika liječenih individualiziranom primjenom P2Y12 antagonista (p=0, 027) što odgovara 4, 8 puta većoj šansi razvoja krvarenja u bolesnika liječenih fiksnom do-zom tikagrelora u odnosu na bolesnike liječene individuali-ziranim pristupom (OR 4, 8 ; 95% CI 1.118 to 20.611 ; p=0, 035).Zaključak: Rezultati ukazuju kako bi individualizirana primje-na P2Y12 antagonista mogla predstavljati jednako učinkovitu, a sigurniju opciju liječenja bolesnika nakon preboljelog STE-MI-a u odnosu na terapiju fiksnim dozama tikagrelora.

antiagregacijska terapija ; akutni koronarni sindrom

nije evidentirano