hrvatski

Problemsko učenje u obrazovanju odraslih

Brojnim je dosadašnjim istraživanjima utvrđeno da su odrasli motiviraniji za učenje kada je nastavni sadržaj povezan s njihovim ranijim iskustvima i primjenjiv u stvarnim životnim situacijama, kada se uvažavaju individualne razlike (dob, stilovi učenja, predznanja, navike i stavovi) odraslih učenika, kada ih se potiče na iskustveno, aktivno i samousmjereno učenje te kada je ozračje za učenje pozitivno i afirmativno (Schaie i Willis, 2001 ; Knowles i sur., 2005 ; Effective adult learning, 2014 ; Spalding, 2014 ; Brockett, 2015). Primjenom strategije problemskog učenja upravo se omogućuje sve navedeno te se stoga primjena te strategije čini iznimno korisnom u obrazovanju odraslih. Problemsko učenje cjelovita je strategija aktivnog učenja utemeljena na suvremenoj paradigmi organiziranja nastavnog procesa. U današnjem obliku počela se primjenjivati sedamdesetih godina prošlog stoljeća u visokoškolskoj nastavi (Barrows i Tamblyn, 1980 ; Boud i Feletti, 1997). Glavne odrednice problemskog učenja su organiziranje nastave usmjerene na pojedinca umjesto na sadržaj pri čemu je važno uvažavanje ranijih iskustava i znanja. Problemsko učenje je strukturirano tako da omogućava pozitivno nastavno ozračje putem rada u manjim grupama. Zadani problem mora biti relevantan u stvarnom okružju, poticati na odgovornost, samousmjereno učenje, suradnju i kritičko mišljenje dok nastavnik ima ulogu facilitatora a ne predavača. Rezultati primjene problemskog učenja u visokoškolskom obrazovanju upućuju na veću motiviranost studenata pri učenju, bolju kvalitetu stečenih znanja, veću samoefikasnost te dobrobit studenata (Bridges i Hallinger, 1997 ; Hmelo – Silver, 2004 ; Hmelo – Silver i sur., 2004 ; Tan, 2009 ; Koludrović, 2013). Stoga je glavna namjera ovoga rada analizirati mogućnosti primjene problemskog učenja u obrazovanju odraslih.

obrazovanje odraslih ; problemsko učenje ; nastava usmjerena na pojedinca

nije evidentirano