hrvatski

Filogenetska analiza VP 2 gena parvovirusa pasa u Republici Hrvatskoj

U razdoblju od 1. lipnja 2015. do 31. ožujka 2017. godine iz veterinarskih organizacija s područja grada Zagreba ukupno je prikupljeno i obrađeno 747 uzoraka fecesa i obrisaka rektuma pasa koji su pokazivali znakove akutnog gastroenteritisa. Osim uzoraka fecesa za 228 pasa, prikupljeni su i podaci o nacionalu, anamnezi, kliničkoj slici, tijeku i ishodu liječenja. Metodom lančane reakcije polimeraze u uzorcima fecesa ili obriscima rektuma dokazivana je prisutnost psećeg parvovirusa-2. Na osnovu rezultata pretrage uzoraka ustanovljeno je da je parvovirusna infekcija pasa najznačajniji pojedinačni uzrok akutnog gastroenteritisa pasa na području grada Zagreba s prevalencijom od 47, 37% u populaciji bolesnih pasa. Nakon određivanja nukleotidnog slijeda umnoženih odsječaka virusnog genoma ustanovljena je prisutnost sva tri poznata podtipa CPV-2 virusa, a najzastupljeniji su podtipovi CPV-2c (59%) i CPV-2a (23%). Dokazane su i aminokiselinske izmjene u kapsidi terenskih sojeva CPV-2 na mjestima 297 i 373 koje su ustaljene, a mogu utjecati na izbjegavanje imunosnog odgovora domaćina. Iz dodatnih podataka prikupljenih za statističku obradu bilo je vidljivo da način držanja uvjetuje razlike u zastupljenosti pojedinih podtipova virusa i riziku od oboljenja koji je značajno viši u populaciji napuštenih pasa. Najveća učestalost oboljenja od parvovirusne infekcije pasa je bila u prvoj godini života, s nešto smanjenim rizikom u dobi od četiri do šest mjeseci, ali je isto tako pokazano da imunoprofilaksa smanjuje rizik od infekcije CPV-2, neovisno o cijepnom i infektivnom podtipu virusa. Ovo istraživanje je također omogućilo kritičku prosudbu rezultata brzih imunokromatografskih testova za koje je ustanovljeno da imaju izrazito nisku osjetljivost u kliničkim uvjetima izvođenja. Zaključno, određivanje podtipa infektivnog virusa nema klinički značaj, ali je izrazito bitno za praćenje epizootiologije bolesti. Isto tako, ovo istraživanje ukazalo je na ograničenja klasične metode lančane reakcije polimerazom te naglasilo potrebu za uvođenjem novih metoda dijagnostike koje bi omogućile razlikovanje cijepnog od terenskih sojeva.

psi, parvovirus, VP 2 gen

nije evidentirano