hrvatski

Pneumopatologija društva – filozofija i teologija kao terapija

Filozofija je razvojem prirodoslovnih znanosti sve više (neopravdano) gubila na važnosti u kreiranju čovjekova svijeta te je, pokušavajući preživjeti na „znanstvenoj“ pozornici, i sama podlegla kriterijima i metodama prirodnih znanosti, što je tijekom 20. stoljeća dovelo do preispitivanja smisla samog filozofiranja. Takav pokušaj prilagodbe filozofije scijentističko-pozitivističkom pristupu rezultiralo je njenom redukcijom na „pretposljednje“ stvari te izbjegavanjem pitanja o onom posljednjem (ili prvom). Ta pak skromnost „filozofije“ (među inim čimbenicima) ima za posljedicu bolest duha u modernom društvu. Autor se zalaže za filozofiju u njenom izvornom smislu: kao transdisciplinarnu, holističku „disciplinu“ bez straha od moguće legitimne kritike iz znanstveno-redukcionističkog tabora, ali i bez straha pred ukazivanjem na potrebu prihvaćanja činjenice da stvarnost koja je relevantna za čovjekov život nadilazi eksperimentalnu proračunljivost. Temelj tako shvaćene filozofije leži u filozofiji svijesti: u priznavanju specifično ljudske racionalnosti koja uključuje i iskustvo transcendencije. Pod tim bi vidom, u kontekstu pneumopatologije društva, filozofija u teologiji mogla pronaći terapijsku saveznicu.

pneumopatologija društva, redukcija filozofije, filozofija svijesti, suradnja filozofije i teologije

nije evidentirano