hrvatski

Sepsa u dječjej dobi

Sepsa je vodeći uzrok smrti u dječjoj dobi. Pretpostavlja se da od njenih posljedica umre više od 7 milijuna djece godišnje. Najčešće je uzrokovana bakterijama i virusima. Sepsa se definira kao sindrom sustavnog upalnog odgovora (SIRS) u prisustvu potvrđene infekcije ili sumnje na infekciju. SIRS se definira postojanjem dva ili više slijedećih kriterija, od kojih jedan mora biti nenormalna temperatura ili broj leukocita: (1) središnja tjelesna temperatura (rektalno, oralno ili u mjehuru) >38.5°C ili <36°C, (2) tahikardija koju se definira kao srednja frekvencija pulsa koja odstupa dvije standardne devijacije iznad normale za dob ili, za dojenčad, bradikardija koja se definira kao frekvencija pulsa ispod 10. centile za dob, (3) tahipneja koja se definira kao srednja frekvencija disanja koja odstupa dvije standardne devijacije iznad normale za dob, (4) broj leukocita koji je veći ili manji od normale za dob, ili >10% nezrelih neutrofila. Sama sepsa se, ovisno o težini, dalje može definirati kao teška sepsa i septički šok. Teška sepsa je sepsa kod koje postoji kardiovaskularna disfunkcija, akutni respiratorni distres sindrom ili disfunkcija dva ili više drugih organskih sustava. Septički šok je stanje kardiovaskularne disfunkcije koja perzistira unatoč primjeni ≥40 mL/kg tekućine. Liječenje sepse treba biti brzo i agresivno te ga započeti čim se posumnja na nju. Empirijsku antibiotsku terapiju treba ordinirati unutar jednog sata od postavljanja kliničke sumnje. Terapija tekućinom uključuje ordiniranje bolusa kristaloida (20 ml/kg) kroz 5-10 minuta intravenskim ili intraosealnim pristupom. Ako šok ne reagira na tekućinu, treba dati inotropnu i vazoaktivnu potporu. Zaključno, iznimno je važno rano prepoznavanje i početak liječenja jer je to jedini način kako povećati preživljenje od sepse.

sepsa ; djeca

nije evidentirano