hrvatski

Bioetičko vrednovanje metoda oplemenjivanja biljaka – od križanja do genom editinga

Temeljni je pristup u etičkom vrednovanju da je metoda, postupak ili sredstvo po sebi neutralno, a prihvatljivost ili neprihvatljivost, odnosno ispravnost ili neispravnost njihove primjene ovisi o svrsi ili cilju. Još od vremena lovca i sakupljača čovjek je, da bi se prehranio, utjecao na svoj okoliš i suodnose u njemu, počevši od nesvjesnog utjecaja odabirom boljih grla i plodova, do svjesnog križanja i oplemenjivanja životinja i biljaka. Na tom putu razvile su se razne metode koje su se bazirale na vertikalnom prijenosu gena na kojem je počivala čitava evolucija. Razvitkom molekularne genetike i primjenom horizontalnoga prijenosa gena, posebice u poljoprivredi, znanstvenici su naišli na otpor javnosti temeljen na kriteriju neprirodnosti, što je dovelo do stvaranja posebnih zakona kojima se regulirao genetički inženjering, stvaranje genetički preinačenih organizama, njihovo iznošenje u okoliš i stavljanje u promet. Nove metode oplemenjivanja biljaka, pod zajedničkim imenom genom editing, ne temelje se na horizontalnom prijenosu gena, a i otkriće transponzona (perskačućih gena) relativiraju načelo prirodnosti i traže novo vrednovanje biljaka oplemenjenih genom editingom.

bioetika, metode oplemenjivanja bilja, križanje, genetički inženjering, genome editing

nije evidentirano