hrvatski

Sentire cum ecclesia - osjećati s Crkvom. Suvremeni naglasci

U ovom radu autor, polazeći od nutarnje biti i misterijskog obilježja Crkve, nastoji ukazati na suvremeni značaj izraza Sentire cum Ecclesia. Ističući trinitarno podrijetlo Crkve kao i njezinu kristološko-pneumatološku narav, autor ide iznad kako čisto duhovnih, tako i neposrednih društveno-hijerarhijskih aplikacija izraza Sentire cum Ecclesia. Gledano iz teološkosakramentalne perspektive, osjećati s Crkvom u prvom redu znači sudjelovati u poslanju koje je Krist povjerio svojoj Crkvi, nastaviti u svijetu u snazi Duha Svetoga Kristov život i poslanje. Na tome se onda temelji i osobna suodgovornost za Crkvu, za kvalitetu njezina života i poslanja. Suodgovornost se pak konkretizira u prvom redu u osobnom svjedočanstvu novog života u Kristu. Ponovno otkriće otajstvene i trinitarne dimenzije Crkve u uskoj je vezi s otkrivanjem svetosti kao temeljnog dara i poslanja Crkve u cjelini, i svakog njezinog člana ponaosob. Jedinstvo koje Krist, glava Crkve ne prestaje promicati s udovima svoga Tijela u prvom redu putem svoje euharistijske prisutnosti, potiče u Crkvi i u svakom kršćaninu svijest o hitnosti svjedočenja i evangeliziranja. Upravo u svjedočkoj i evangelizacijskoj dimenziji kršćanske egzistencije izraz Sentire cum Ecclesia nalazi svoje osnovno obrazloženje i usmjerenje. Rad se temelji na ekleziološkoj viziji Drugoga vatikanskog sabora, a plodne i korisne poticaje nalazi u postkoncilskom teološkom promišljanju, osobito u mislima Ivana Pavla II. i Tomislava Janka Šagi-Bunića.

osjećati s Crkvom, misterij Crkve, Kristovo Tijelo, sakrament, Christus totus, suodgovornost, poslanje, zajedništvo

nije evidentirano