hrvatski

Vlada demokratskog jedinstva

Vlada demokratskog jedinstva nastala je u početcima otvorene velikosrpske agresije na Hrvatsku, ali i usred krize strateško-obrambene koncepcije. Tuđmanova politika čekanja i kupovanja vremena te izbjegavanja frontalnog i općeg sukoba s JNA, doveli su do javnog kritiziranja njegove obrambene politike od strane oporbe i dijela HDZ-a. U okolnostima sveobuhvatne agresije i, prema nekim navodima, očekivanja raskola u hrvatskoj politici, sredinom srpnja počela je rekonstrukcija postojeće Vlade. Novi mandatar Franjo Gregurić okupljao je kadrove za sastavljanje Vlade, a u tom razdoblju javila se ideja o potrebi proširenja Vlade i nekim nestranačkim kandidatima pa i predstavnicima oporbe. U samo dva-tri dana pregovora postignut je nacionalni konsenzus i potpisan Sporazum saborskih stranaka, čime je stvorena Vlada demokratskog jedinstva. Vlada se sastojala od devet parlamentarnih stranaka, od kojih je osam imalo svoje predstavnike u Vladi. Unatoč činjenici da je 1990-ih godina u Hrvatskoj na snazi bio polupredsjednički sustav koji je predsjedniku Republike davao prilično široke ovlasti, Vlada je na području obrambene i vanjske politike pokazivala određeni stupanj samostalnosti. Prema nekim tvrdnjama Vrhovno državno vijeće je ograničavalo slobodu djelovanja Vlade tako da se za svog jednogodišnjeg mandata Vlada trebala često boriti za veću samostalnost i slobodu djelovanja. S druge strane, Vlada je imala potpunu slobodu u unutarnjim poslovima, primjerice u njezinoj politici prema prognanicima i izbjeglicama, kao i u gospodarskoj politici. Unatoč tvrdnjama o „nestanku“ oporbe u vrijeme te višestranačke vlade, s obzirom na to da su potpisivanjem Sporazuma o Vladi demokratskog jedinstva saborske stranke od oporbenih formalno postale koalicijske, dostupni izvori navode na drukčiji zaključak. Naime, predstavnici pojedinih oporbenih i ujedno koalicijskih stranaka od listopada 1991. godine često su kritizirali neke odluke vlasti, koje su se posebno odnosile na vanjsku politiku. Predmet njihovih kritika bile su ujedno Vladine i Tuđmanove uredbe sa zakonskom snagom. Vlada je posljednjih šest mjeseci svog mandata bila izložena pritiscima oporbe i dijela HDZ-a. Međunarodno priznanje Hrvatske i priprema za nove parlamentarne i predsjedničke izbore uzrokovali su pritiske na Vladu demokratskog jedinstva, što se prije svega očitovalo u odlascima određenih nestranačkih i oporbenih ministara, a kasnije dovelo i do velike travanjske rekonstrukcije Vlade u kojoj je u znatnoj mjeri promijenjen njezin sastav u korist HDZ-a. Vlada demokratskog jedinstva nastavila je djelovati do kolovoza, kad je nakon novih parlamentarnih izbora formirana nova, jednostranačka HDZ-ova vlada.

Vlada demokratskog jedinstva ; obrana ; vanjska politika ; socijalna politika ; gospodarska politika ; sloboda djelovanja Vlade ; Franjo Tuđman

nije evidentirano