hrvatski

Trinitarni naglasci u sakramentima

Shvaćanje i slavlje sakramenata sve više su izloženi teološkom i duhovnom osiromašenju, tj. površnom i pretežito horizontalnom antropološkom i socijalnom tumačenju. Njihovo se slavlje često obrazlaže tradicijskim, kulturno-folklornim i socijalnim razlozima ; u praksi se prvenstveno doživljavaju kao vanjski izraz pripadnosti određenoj religioznoj i društvenoj tradiciji. Na takvo ispražnjavanje teološkog i duhovnog sadržaja sakramenata autor ovog članka ne reagira polemički, nego želi prije svega pozitivno ukazati na teološku i duhovnu dubinu i bogatstvo Božjeg susreta s čovjekom u slavlju sakramenata. Autoru je posebno stalo do toga da istakne susretnu, relacijsku i preobražavajuću dimenziju sakramentalnog slavlja, te u tom kontekstu svrati također pozornost na sakramentalno iskustvo svetoga. S tom namjerom se autor u ovom članku ograničio samo na govor o trinitarnom izvoru sakramenata, o njihovu teofanijskom karakteru te u uskoj svezi s time na riječ o dinamičnoj i relacijskoj naravi sakramentalne milosti.

Presveta Trojica, objava, Crkva, sakrament, susret, sakramentalna milost, iskustvo svetog

nije evidentirano