hrvatski

Svećenik kao pokornik

U članku se govori o svećeniku kao pokorniku u kontekstu širega shvaćanja pokore. Pokora se naime ne može svesti samo na sakrament pokore. Ona uključuje i mnoga druga djela pobožnosti i svakidašnje križeve s kojima se s jedne strane borimo protiv svakidašnjih, tzv. lakih grijeha, i čuvamo od teških grijeha te se s druge strane po tim križevima suobličavamo i približavamo Kristu. Svećenika uz svijest o Božjem milosnom daru i poslanju trajno prati i svijest o osobnoj slabosti i grješnosti. Po slabosti i grješnosti, po potrebi za Božjim milosrđem i praštanjem on je sličan ostalim ljudima, s kojima se treba odnositi kao s braćom. Svećenikov pokornički život neodvojiv je od njegova poziva i dijelom je njegova svećeničkoga identiteta. Takav naime život u sekularističkom okružju ima i svoju evangelizacijsku svrhu i poslanje. Svećeniku je pokora potrebna bilo zbog njezine proegzistentne dušobrižničke dimenzije u korist povjerenih mu duša bilo zbog osobnih slabosti i grijeha koji su povezani s njegovim konkretnim svećeničkim služenjem. Svećenik na osobit način svjedoči Isusovo evanđelje kada se i sâm iskrena srca svrsta u pokornike, kada, pristupajući sakramentu pomirenja, pred zajednicom vjernika očituje svoje kajanje, svoju osobnu potrebu za Očevim praštanjem i milosrđem. Pomiren s Bogom u sakramentu pomirenja, postaje vjerodostojan, radostan i odvažan poslužitelj pomirenja među svojom braćom (usp. 2 Kor 5, 18-21).

svećenik, pokora, pokornik, grijeh, kušnja, poziv, poslanje

nije evidentirano