Pretražite po imenu i prezimenu autora, mentora, urednika, prevoditelja

Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 992422

Teološko-socijalni govor Crkve u Hrvatskoj u stvaranju kulture dijaloga i pomirenja


Baloban, Stjepan
Teološko-socijalni govor Crkve u Hrvatskoj u stvaranju kulture dijaloga i pomirenja // Bogoslovska smotra, 87 (2017), 3; 577-598 (domaća recenzija, članak, znanstveni)


CROSBI ID: 992422 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca

Naslov
Teološko-socijalni govor Crkve u Hrvatskoj u stvaranju kulture dijaloga i pomirenja
(The Role of the Theological‑social Discourse of the Church in Croatia in Creating the Culture of Dialogue and Reconciliatio)

Autori
Baloban, Stjepan

Izvornik
Bogoslovska smotra (0352-3101) 87 (2017), 3; 577-598

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
socijalni govor Crkve ; kultura dijaloga i pomirenja ; društvena dimenzija vjere ; sekularistička vizija društva ; podijeljenost hrvatskog...
(social discourse of the Church ; culture of dialogue and reconciliation ; social dimension of faith ; secularised vision of society ; polarisation of the Croatian society ; permanent principles for the formation of society ; religious and national identity ; operationalisation of the social discourse of the Church ; dialogue as a way out of crisis)

Sažetak
Različiti su oblici »govora« crkvenih službenika kako ad intra tako i ad extra, prema van, to jest prema društvu, državi i općenito svijetu u kojem kršćani žive. U ovom radu pod naslovom Teološko‑socijalni govor Crkve u Hrvatskoj u stvaranju kulture dijaloga i pomirenja autor se bavi pitanjem uloge i mjesta kršćana i vjere u javnom životu kao i o ulozi Katoličke crkve prema zbivanjima u javnom životu u Hrvatskoj. Riječ je, zapravo, o društvenoj dimenziji vjere, koja je u Hrvatskoj još uvijek ne samo nejasno nego velikim dijelom pitanje obavijeno brojnim poteškoćama kako unutar Crkve tako, još više, u društvenom prostoru. Na temelju postkoncilskoga socijalnog nauka Crkve autor ukazuje na brojne, ali dosad neiskorištene mogućnosti koje Crkva u Hrvatskoj posjeduje u stvaranju kulture dijaloge i pomirenja u sve više podijeljenom hrvatskom društvu. U prvom dijelu rada pod naslovom Koliki je stvarni utjecaj govora crkvenih službenika u hrvatskoj javnosti? autor propituje stvarni utjecaj Crkve na društvena zbivanja u Hrvatskoj koji u posljednjih deset do petnaest godina rapidno slabi. Mnogostruki su razlozi za to, a jedan od važnijih, prema argumentaciji autora, jest sadržaj i način kako crkveni službenici prenose socijalnu poruku evanđelja u hrvatsko društvo. U Hrvatskoj se još uvijek nije oblikovao konkretni socijalni govor Crkve koji bi bio razumljiv i prihvatljiv hrvatskom društvu. U takvoj situaciji ulogu tumača crkvenih stavova u odnosu na društvena zbivanja u Hrvatskoj preuzeli su civilni stručnjaci za vjerska pitanja, koji ipak ne posjeduju nužno potrebne teološko‑crkvene kompetencije za prenošenje socijalnog govora Crkve u konkretno hrvatsko društvo. Tako se iz javnog diskursa postupno izbacuje crkvene i teološke stručnjake, koji bi svojim teološko‑socijalnim govorom mogli pridonijeti razvoju hrvatskog društva. Drugi dio rada pod naslovom Aktualnost i mogućnosti teološko‑socijalnog govora Crkve ukazuje na brojne mogućnosti koje postkoncilski pape Pavao VI., Ivan Pavao II., Be nedikt XVI. i papa Franjo nude u oblikovanju teološko socijalnog govora određene krajevne Crkve, u ovom slučaju Crkve u Hrvatskoj. Četvorica rimskih biskupa, što je veoma važno, postupno nude zajedničku platformu na temelju koje je moguće vjernicima katolicima aktivno sudjelovati u javnom životu određenog društva. Sve se može sažeti u središnju socijalnu poruku pape Ratzingera, to jest u sve prisutniju opasnost sekularističke vizije društva i javnog života u kojoj nema mjesta za Boga, ali i u pokušaju socijalnog nauka Crkve da vjera iznova zadobije mjesto u javnom životu. U trećem poglavlju Crkveni doprinos kulturi dijaloga i pomirenja kao »povijesni kairos« u očuvanju vjerskoga i nacionalnog identiteta autor ukazuje na različite mogućnosti koje socijalni nauk Crkve nudi u oblikovanju kulture dijaloga i pomirenja u socijalnom učenju Benedikta XVI. i pape Franje. Poseban naglasak stavlja se na socijalni nauk pape Franje, koji upravo u dijalogu vidi put izlaska iz krize u kojoj sve više tone današnji svijet.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija



POVEZANOST RADA


Ustanove
Katolički bogoslovni fakultet, Zagreb

Profili:

Avatar Url Stjepan Baloban (autor)

Citiraj ovu publikaciju

Baloban, Stjepan
Teološko-socijalni govor Crkve u Hrvatskoj u stvaranju kulture dijaloga i pomirenja // Bogoslovska smotra, 87 (2017), 3; 577-598 (domaća recenzija, članak, znanstveni)
Baloban, S. (2017) Teološko-socijalni govor Crkve u Hrvatskoj u stvaranju kulture dijaloga i pomirenja. Bogoslovska smotra, 87 (3), 577-598.
@article{article, author = {Baloban, S.}, year = {2017}, pages = {577-598}, keywords = {social discourse of the Church, culture of dialogue and reconciliation, social dimension of faith, secularised vision of society, polarisation of the Croatian society, permanent principles for the formation of society, religious and national identity, operationalisation of the social discourse of the Church, dialogue as a way out of crisis}, journal = {Bogoslovska smotra}, volume = {87}, number = {3}, issn = {0352-3101}, title = {The Role of the Theological‑social Discourse of the Church in Croatia in Creating the Culture of Dialogue and Reconciliatio}, keyword = {social discourse of the Church, culture of dialogue and reconciliation, social dimension of faith, secularised vision of society, polarisation of the Croatian society, permanent principles for the formation of society, religious and national identity, operationalisation of the social discourse of the Church, dialogue as a way out of crisis} }

Časopis indeksira:


  • Web of Science Core Collection (WoSCC)
    • Emerging Sources Citation Index (ESCI)
  • Scopus