hrvatski

Vjera i smisao kršćanske ženidbe u krizi

Vjera i smisao kršćanske ženidbe u uzajamnom su uzročno-posljedičnom odnosu. Bez vjere kršćanska ženidba gubi svoj smisao i značenje, a s druge strane kršćanska ženidba pokazuje svu životnost i dinamiku vjere, njezin istinski i pravi smisao i značenje, konačnu svrhu i cilj. Iz takve životne povezanosti razumljivo je da se kriza vjere odražava na krizu kršćanske ženidbe, odnosno da se u krizi smisla kršćanske ženidbe ogleda kriza vjere. Kako vjera tako i kršćanska ženidba, koja se na vjeri temelji i njome hrani, odvijaju se u životnim odnosima i neizbježnim promjenama, nisu statične nego dinamične i rastuće veličine te ih na svoj način prati stalna kriza na koju je potrebno odgovoriti stalnim obraćenjem i obnovom, uz trajnu težnju k sve dubljoj i cjelovitoj vjeri (usp. Kol 2, 2). Stoga buđenje vjere i odgoj za zrelu vjeru i danas predstavlja najvažniji element cjelokupne priprave za kršćansku ženidbu. O vjeri je potrebno govoriti u vidu dara i susreta, povjerenja i suradnje, o braku kao životnom prostoru vjere prožete odgovornom, snažnom i nježnom ljubavlju. U ženidbenom pastoralu važno mjesto treba imati dugotrajno, ustrajno i domišljato odgajanje za crkvenost jer bez stvarnog i pravog doživljavanja Crkve, bez razumijevanja njezine prave naravi i njezina poslanja u svijetu teško se može zamisliti pravi i stvaran smisao kršćanske ženidbe. Što se zapravo misli pod vjenčanjem u crkvi? Misli li se tu tek na materijalni, sakralni crkveni prostor ili na živu i duhovnu zajednicu vjere? Na Crkvu, Kristovo otajstveno tijelo?! Odgovor je na to pitanje ključan, kao što je bitno da postoji Crkva s obiteljskim licem u kojoj će se mladi supružnici moći s lakoćom udomiti te iznutra izgrađivati svoju obitelj kao kućnu Crkvu.

vjera, ženidba, kriza, dar, milost, obraćenje, čovjek-slika Božja, Crkva, crkvenost

nije evidentirano