Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 992390

Put do crkvene nadarbine: srednjovjekovno kanonsko pravo i statuti dalmatinskih gradova


Neralić, Jadranka
Put do crkvene nadarbine: srednjovjekovno kanonsko pravo i statuti dalmatinskih gradova // Splitski statut iz 1312. godine: Povijest i pravo / Radić, Željko ; Trogrlić, Marko ; Meccarelli, Massimo ; Steindorff, Ludwig (ur.).
Split: Književni krug, 2015. str. 547-564


Naslov
Put do crkvene nadarbine: srednjovjekovno kanonsko pravo i statuti dalmatinskih gradova
(Paths to ecclesiastical benefice: medieval canon law and the Statutes of the Dalmatian comunes)

Autori
Neralić, Jadranka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Splitski statut iz 1312. godine: Povijest i pravo

Urednik/ci
Radić, Željko ; Trogrlić, Marko ; Meccarelli, Massimo ; Steindorff, Ludwig

Izdavač
Književni krug

Grad
Split

Godina
2015

Raspon stranica
547-564

ISBN
987-953-163-417-5

Ključne riječi
Crkvena nadarbina, papina provizija, papina rezervacija, konstitucije, statutarna odredba, razvijeni i kasni srednji vijek
(Ecclesiastical benefice, papal provision, papal reservation, constitution, statute, regulation, High and Late Middle Ages)

Sažetak
Tijekom razvijenoga i kasnoga srednjega vijeka svim je klericima papinska Kurija ponudila alternativni put prema crkvenoj nadarbini – potpuno neovisan o sustavu dodjeljivanja nadarbine preko patrona i biskupa ordinarija. Papa je na osnovu svoga punovlašća, plenitudo potestatis, imao pravo dodjeljivanja nadarbina - dovoljno je da se ona odgovarajućom molbom (supplica) zatraži. Međutim, put nije uvijek bio lagan i siguran, nije bilo automatizma, a svako je napredovanje bilo splet najrazličitijih okolnosti, stjecanja povjerenja i naklonosti utjecajnih službenika u biskupskoj ili papinoj Kuriji, traženja korisnih podataka, moćnih patrona i zaštitnika, sklapanja kontakata, veza i poznanstava. Od velike je važnosti bilo imati zaštitnika na visokom položaju u Kuriji koji će progurati molbu kako bi se u rukama imalo pismo o proviziji, koje je u krajnjoj liniji samo papino predstavljanje kandidata lokalnome biskupu ili patronu i koje nipošto ne osigurava i stvarni posjed nadarbine. Premda se uprava Crkvom na dijecezanskoj razini obavljala najvećim dijelom neovisno o papinskoj intervenciji, srednjovjekovni su klerici i laici u papinstvu gledali kao na izvor usluga, pa čak i ako uslugu treba platiti, smatralo se da za njeno postizanje vrijedi potrošiti vrijeme i novac, budući da dolazi od samoga vrha Crkve.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo, Povijest



POVEZANOST RADA


Ustanove
Hrvatski institut za povijest, Zagreb

Autor s matičnim brojem:
Jadranka Neralić, (127411)