hrvatski

Alelopatski potencijal segetalnih i ruderalnih invazivnih alohtonih vrsta

Na globalnoj razini, invazije stranih organizama predstavljaju drugu najveću prijetnju bioraznolikosti. Pretpostavka je da je visok alelopatski potencijal jedna od osobina koja pomaže invazivnim biljnim vrstama u širenju na nova područja. Primjenom vodenih ekstrakata donor vrsta na test-biljke, u ovom radu dokazan je visok alelopatski potencijal osam invazivnih stranih korovnih vrsta. Alelopatska djelovanja isključivo su negativna tj. inhibirajuća, a intenzitet ovisno o donor vrsti i test-biljci. Alelopatski utjecaj na postotak klijavosti kod svih vrsta je puno manji u odnosu na utjecaj na duljinu korjenčića i duljinu klice test-biljaka. Višegodišnje vrste posjeduju jači alelopatski potencijal od jednogodišnjih. Vrsta najjačeg alelopatskog potencijala je pajasen (Ailanthus altissima (Mill.) Swingle), a najosjetljivija test-biljka je uljana repica (Brassica napus L..). Primjenom vodenih ekstrakata korijena, stabljike, lista i cijele biljke pajasena na sjeme, list i korijen uljane repice dokazana su inhibitorna alelopatska djelovanja različitih intenziteta, ovisno o vrsti i koncentraciji ekstrakta i načinu primjene. Najjače djelovanje zabilježeno je primjenom ekstrakata na sjeme, slijedi primjena na list (prskanjem) pa primjena na korijen (zalijevanjem) test-biljke. Stimulativno djelovanje nije utvrđeno niti u jednom dijelu istraživanja. Bez obzira na način primjene, najjača djelovanja utvrđena su ekstraktima korijena pajasena u kojem je najveća koncentracija potentnih alelokemikalija.

alelopatija, invazivne alohtone biljne vrste, alelokemikalije, pajasen, Ailanthus altissima, ailanton

nije evidentirano