hrvatski

Polineuropatske smetnje u bolesnika s transplantiranim srcem

Transplantacija srca se od 1967. godine u svijetu i od 1988. godine u nas izvodi kao jedini preostali terapijski zahvat u terminalnoj fazi dilatacijske kardiomiopatije zbog različitog uzroka, a gdje više ne pomaže medikamentozna terapija. Neurološke komplikacije česte su kod bolesnika s transplantiranim srcem uzrokujući značajan postotak morbiditeta i mortaliteta. Najčešće se radi o tegobama iz okvira cerebrovaskularne insuficijencije i izraženim polineuropatskim promjenama. Cilj ovog rada je prikazati učestalosti mononeuropatija, miopatija i polineuropatskih tegoba bilo simptomatskih ili asimptomatskih registriranih samo objektivnom elektromioneurografskom obradom zbog uzimanja specifične imunosupresivne terapije posttransplantacijski. U razdoblju od 30. rujna 1988. do 31. prosinca 1999. u Republici Hrvatskoj, u Zagrebu, učinjenaje transplantacija srca u 53 bolesnika (45 muškaraca i 8 žena) u dobi od 19 do 63 godine. Do danas je preživjelo 19 bolesnika s vrlo dobrom kvalitetom života. U navedenom razdoblju samo je jedan bolesnik umro od posljedica neurološke bolesti i to ishemičkog CVI. Ispitivanjem je obuhvaćeno navedenih 19 živućih bolesnika. Analiziraju se anamnestički podaci (prisutna neurološka simptomatologija od postoperativnog razdoblja do danas), neurološki klinički status i rezultati specifične neurološke pretrage kojoj su svi bolesnici podvrgnuti (EMNG-elektromioneurografija sva četiri ekstremiteta) i duljina uporabe imunosupresivne terapije i vrste lijekova. U našem ispitivanju 13 bolesnika (68, 4%) ima subjektivne simptome i/ili objektivne nalaze učinjenih pretraga koje ukazuju na izražene polineuropatske smetnje zbog uzimanja specifične imunosupresivne terapije. U većine su bolesnika na ekstremitetima elektromioneurografski registrirani znakovi senzorne distalne polineuropatije. U 7 slučajeva bolesnici imaju izražene i subjektivne tegobe (trnce u ekstremitetima, bolove ili grčeve u mišićima) uz neurološki ispad, a u 6 slučajeva ispad različitog stupnja registriran je samo objektivno navedenom pretragom. Jedan bolesnik (5, 2%) ima jasno izraženu perifernu parezu nervusa peroneusa. U trenutku ispitivanja dužina življenja posttransplantacijskije dvije godine i 7 mjeseci do 12 godina i 8 mjeseci (prosječno 7 godina i tri mjeseca). Nakon transplantacije svi bolesnici kontinuirano uzimaju uz druge potrebne lijekove i imunosupresivnu terapiju (ciklosporin, azatioprin i steroide). U bolesnika s transplantiranim srcem zbog uzimanja specifične terapije česte su senzorne distalne polineuropatske tegobe, miopatije ili pareze perifernih živaca. Stoga je važno redovito neurološko praćenje, obrada i kontrole, kako bi se navedene komplikacije preveniralo, eventualno mogućom korekcijom imunosupresiva i pravodobnom terapijom odgodilo ili barem ublažilo. Na taj bi način kvaliteta života bolesnika s transplantiranim srcem bila bolja, a morbiditet zbog navedenih komplikacija manji.

mononeuropatija ; polineuropatija ; miopatija ; transplantacija

nije evidentirano