hrvatski

Profetizam posvećenoga života i važnost nade za suvremeni svijet

Godina posvećenoga života, koja završava 2. veljače 2016. godine, osobita je prigoda za propitkivanje i samovrjednovanje posvećenoga života u svjetlu Božje riječi, crkvenoga učiteljstva i karizmi vlastitih pojedinim redovničkim zajednicama. U članku se stoga polazi od nekih pokazatelja krize koja je zahvatila posvećeni život, koja se analizira u širem kontekstu krize društva i krize Crkve. Krize posvećenoga života nisu samo izvor tjeskobe, nesigurnosti i zabrinutosti, nego su istinski izazov u traženju novih perspektiva življenja vlastitoga posvećenja. Redovništvo 21. stoljeća, zajedno s cijelim čovječanstvom, svjedoči brojnim oblicima beznađa koje pogađa suvremeni svijet. Ishodište toga beznađa trajna je napast čovjeka da se udalji od Boga i da svoju nadu i sigurnost stavlja u tvorevine vlastitih ruku. U takvom sveopćem beznađu autor poslanje posvećenoga života povezuje s pružanjem znakova nade koji za današnjeg dezorijentiranog čovjeka mogu biti istinski svjetionici. Redovništvo je u svojoj biti proročki znak koji svojim životom trajno upućuje i ukazuje na „veliku nadu“, koja će se u potpunosti ostvariti u Kraljevstvu nebeskom. Ipak, čovjek i svijet trebaju već sada i ovdje istinske znakove nade, koje očekuju da im pruži posvećeni život. Stoga, u završnom dijelu članka, autor navodi šest mogućih svjedočanstva posvećenoga života koje današnji čovjek treba.

posvećeni život ; kriza posvećenoga života ; beznađe ; profetizam ; nada ; zajedništvo ; Kraljevstvo Božje

The Year of Consecrated Life, which ends on February 2, 2016, is a special occasion for examination and self-evaluation of consecrated life in the light of the Word of God, the Church Magisterium and the charisma of individual religious communities. The article, therefore, starts with some indicators of the crisis that has engulfed the consecrated life, which is then analyzed in the broader context of the crisis in the society and the crisis in the Church. The crises of consecrated life are not only a source of anxiety, uncertainty and concern, they are also a real challenge to finding new perspectives of living personal sanctification. The religious of the 21st century together with all of mankind are witnessing many forms of hopelessness that is affecting the modern world. This hopelessness originates in the permanent temptation of man to move away from God and to place his hope and security into his own creations. In such a universal hopelessness, the author associates the mission of the consecrated life with the offering of the signs of hope which for modern disoriented man may be true beacons of light. The religious life in its essence is a prophetic sign that permanently dire