hrvatski

Pastoralno-katehetska praksa i saborska baština

Pastoralno usmjerenje bilo je saborsko temeljno obilježje. Sabor je želio da Crkva, u skladu s promjenama koje pogađaju svijet, pronađe nove oblike svoga djelovanja. Donio je novo poimanje pastorala te novu impostaciju cjelokupnoga pastoralno-katehetskog djelovanja. Ne samo da je Sabor obnovio pastoral i katehezu, već je produbio teološko utemeljenje kateheze, posebno što se tiče njene eklezijalne dimenzije. Autorice u prvom dijelu članka donose novum Drugoga vatikanskog sabora na području pastorala i kateheze, polazeći pritom od specifične situacije u kojoj se našla Crkva u Hrvata, koja je svoje posaborske godine proživjela u ozračju jednoga totalitarističkog režima. Zbog toga se je saborska obnova mogla snažnije događati samo na onim područjima koja nisu izlazila iz okvira unutarcrkvenoga života. Uz objektivne teškoće koje je izazivala složena društveno-politička situacija, u Hrvatskoj je vidljiv val posaborske obnove. Autorice na temelju uvida u ono što se u četrdeset godina događalo, donose presjek najvažnijih pastoralno-katehetskih gibanja, koja svjedoče o saborskome oduševljenju i entuzijazmu glavnih nositelja saborske misli i obnove u Hrvatskoj na području pastorala i kateheze. Istovremeno ukazuju na neke poteškoće s kojima se Crkva suočavala u prihvaćanju i ostvarenju saborskih ideja. Jedna od temeljnih zadaća naše Crkve je ponovno otkrivanje izvornoga značenja velikoga proročkog događaja koji je uistinu bio Drugi vatikanski sabor. Imajući u vidu bogatstvo saborske baštine, autorice su u trećem dijelu članka naznačile konkretna pastoralno- katehetska područja unutar kojih bi trebalo napraviti snažniji iskorak u smjeru saborske vizije Crkve u našemu konkretnom društvu.

Drugi vatikanski sabor ; pastoral ; kateheza ; laici ; školski vjeronauk

The Council's fundamental attribute was its pastoral orientation. The Council sought from the Church new forms of action conforming to the changes, taking place in the world. It presented a new concept of pastoral action and a new definition for a complete pastoral and catechetical approach. Not only did the Council renew its pastoral approach and catechesis, but it also deepened the theological foundations of catechesis, especially its ecclesiastical dimensions. The authors in the first section of the article present the originality of the Second Vatican Council in the area of pastoral (work and theology) and catechesis, starting with the specific situations in which the Croatian Church found itself, living its post-council years in a totalitarian regime. Consequently, the Council renewal could only occur in those areas affecting the internal life of the Church. Alongside the difficulties created by the complex social and political situation, there is a noticeable wave of renewal happening in Croatia. Based on what has been happening in the last fourty years, the authors present a summary of the most important pastoral- catechetical currents, giving witness to the Council's excite