hrvatski

Anksiozna osjetljivost kao čimbenik ranjivosti za razvoj paničnog poremećaja

Anksiozna osjetljivost je relativno nov konstrukt za kojim interes zadnjih dvadeset godina kontinuirano raste. Rezultati mnogih dosadašnjih istraživanja pokazuju kako je upravo visoka razina ove specifične osobine rizičan faktor za razvoj paničnog poremećaja. Cilj ovog longitudinalnog istraživanja je ispitati može li se na temelju razine anksiozne osjetljivosti izmjerene u prvoj točci mjerenja, i uz kontroliran doprinos anksioznosti kao osobine ličnosti, predvidjeti pojava paničnog poremećaja u drugoj točki mjerenja te koja od tri dimenzije anksiozne osjetljivosti (tjelesne, psihičke i socijalne brige) je najbolji prediktor paničnog poremećaja. Također se želi ispitati promjena u razini anksiozne osjetljivosti u funkciji vremena. Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku studentica različitih studijskih grupa i godina Filozofskog fakulteta u Zagrebu (N=464). Sudionice su ispunjavale Upitnik dijagnostičkih kriterija za panični poremećaj (konstruiran prema kriterijima iz Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje, DSM-IV), Indeks anksiozne osjetljivosti (Peterson i Reiss, 1987) i Upitnik stanja-osobine anksioznosti (Spielberger i sur., 1983). Istraživanjem je utvrđeno da je kod studentica anksiozna osjetljivost čimbenik ranjivosti za razvoj paničnog poremećaja (dok se i anksioznost kao osobina pokazala statistički značajnim prediktorom), nadalje, dimenzija tjelesnih briga se jedina pokazala značajnom u predikciji paničnog poremećaja te se potvrdilo da je razina anksiozne osjetljivosti statistički značajno veća u drugoj točki mjerenja kod sudionica koje zadovoljavaju kriterije za dijagnozu paničnog poremećaja. Drugim riječima, studentice koje strahuju od simptoma anksioznosti (ponajviše onih tjelesnih) pripadaju rizičnoj skupini za razvoj psihopatoloških smetnji koje zadovoljavaju kriterije za dijagnozu paničnog poremećaja.

anksiozna osjeljivost, panični poremećaj

nije evidentirano