hrvatski

Vrančićevo djelo Machinae novae u obzoru novovjekovne znanosti

Rad prikazuje i analizira Vrančićevo tehničko djelo Machinae novae (Venecija, 1615/1616). U njemu Vrančić razmatra različite tehničke probleme: izučava praktične hidrološke probleme, traži uzroke poplava i daje prijedloge kako ih izbjeći, konstruira različite vrste satova, primjenjuje svojstva elastičnosti materijala za akumuliranje mehaničke energije, konstruira mlinove, mostove, razvija ideju i ulogu zamašnjaka kod pogonskih strojeva, bavi se problemima uzvodne plovidbe rijekom i prevlačenjem velikih tereta pri čemu koristi paralelogram sila koji je u to vrijeme bio novost u znanosti (pravilo izvodi Simon Stevin 1586.). U radu se prikazuju matematička i fizikalna znanja koja su bila potrebna za izradu tehničkih projekata. U doba renesanse matematičke metode nisu bile na takav način razvijene, niti su bili poznati pojedini fizikalni zakoni da bi se uopće mogli primijeniti u razradi projekata, na način kako se to konstruira od konca 18. stoljeća, pa sve do današnjih dana. Upravo je razvoj matematike i fizike koji se uslijedio nakon renesanse, omogućio ubrzan razvoj tehnike novog doba. Stoga Vrančić kao ni drugi tadašnji autori sličnih djela i projekata nije mogao riješiti sve probleme kojima se bavio. Za rješenje tih problema bila su potrebna matematička, fizikalna i tehnička znanja koja su upoznata mnogo kasnije. Tako na primjer u slučaju velikog broja Vrančićevih projekata (mlinovi, mostovi) bilo je potrebno poznavati teoriju strujanja zraka i vode, za druge skupine projekata bila su potrebna statička načela i pojedini zakoni do kojih spoznaja se došlo postupnim razvojem znanosti tek u 18. stoljeću. U skladu s dotadašnjim razvojem znanosti, Vrančić je kao i svi drugi autori sličnih djela tog doba, mogao svoje tehničke konstrukcije samo tumačiti i opisivati fenomenološki. U tom smislu njegov je rad na tehničkim projektima u potpunosti bio uklopljen u opću metodologiju i pristup tehničkih autora tog doba. Znanstveni doprinos: Rad je izvorni znanstveni jer za razliku od dosadašnjih razmatranja tehničkog opusa Fausta Vrančića načinjenih isključivo iz aspekta tehnike, u ovom radu se Vrančićevo tehničko djelo Machinae novae stavlja u širi kontekst razvoja znanosti te uspoređeno s europskom znanstvenom i filozofskom tradicijom toga doba. Pokazuje se da pojedini Vrančićevi projekti kojima anticipira daljnji razvoj tehnike, metodološki su u potpunosti uklopljeni uklopljen u opću metodologiju i pristup tehničkih autora tog doba.

Faust Vrančić (Faustus Verantius), hrvatska znanstvena baština, renesansa, povijest tehnike, izumi, , Machinae novae

nije evidentirano