hrvatski

Pogled iza ekrana: percipiranje slike u medijskim tekstovima

Rad se zasniva na pretpostavci da unutar filmskih i vizualnih studija više nije moguće proučavati odnos gledatelja i pripadajuće mu slike kao odnos onoga koji spremno interpretira i onoga što biva interpretirano (Shannon-Weaver model komunikcije). Istraživanja počiva na analizi „krize gledanja“ koja nije locirana u novomedijski imaginarij, kako to često biva u suvremenim raspravama, već posve suprotno, njezine pojavnosti nalaze se diljem povijesti proučavanja pokretnih slika. Pitanje koje se postavlja glasi: može li se, i na koji način, uspostaviti metodološki i teorijski okvir za proučavanje tradicionalnih „spektatorskih“ praksi kao emancipirajućih djelatnosti ako odbacimo klasičnu klasifikaciju gledanja kao čina tumačenja (u optimističnoj inačici), ili kao pasivnog potpadanja pod ideološke učinke onoga što je u tu sliku upisano (u tehnopesimističnoj)? Posljednjih tridesetak godina na djelu je snažna produkcija akademskih rasprava na temu sveprotežnosti digitalne slike, te njezine pretpostavljene totalitarizirajuće prirode. Nasuprot tome, ovo istraživanje analizira filmske i vizualne prakse kao one koje fragmentiraju ne samo sliku/kôd, već i recipijenta te informacije. Anakronim proučavanjem (Moxey) raznorodnih slikovnih instanci (Harun Farocki, film-esej, recentni dokumentarizam pametnim telefonom te snimke bespilotnih letjelica), rad predlaže fragmentarnost slike (automatska slika, slika s greškom, nečitka slika, slika bez objašnjenja, diskontinuitetna slika…) i spektatora (anonimni gledatelj, anonimni/heterogen autor, komentator digitalne sfere…) kao novi metodološki i teorijski okvir za uspostavu emancipiranijeg sudionika novomedijske sfere proizvodnje znakova. Drugim riječima, istraživanje predlaže izmjenu tehnofilske dijalektike centralizirane (tradicionalni mediji) i decentralizirane (novi mediji) proizvodnje slikâ u korist totalitarne (homogeni medij) i fragmentarne (heterogena proizvodnja) logike. Nastavno tomu, oblikuje se teza kako gledanje može imati svoj produktivni, emancipacijski, proizvodni potencijal upravo kad se suoči s fragmentarnim novomedijskim praksama vizualiziranja (nadzorne kamere, slike bez objašnjenja, nedovršene snimke…) koje su tradicionalne odbacivane kao epistemološki bezvrijedne.

Farocki ; kapitalna slika ; kapilarna slika ; montaža ; emancipacija ; gledatelj ; film ; novi mediji

nije evidentirano