hrvatski

Filmska naratologija: dubina polja i pripovijedanje

Potreba analize recepcije slikovnih sadržaja u kontekstu analize filmske naratologije i tehničkih elemenata poput dubine polja danas je relevantna upravo zbog činjenice suočavanja sa svojevrsnim sinkronijskim fenomenom putem kojeg smo istovremeno uronjeni u cijeli dijapazon slikovnih manifestacija, od filma preko televizije do takozvanih novih medija. Zadatak interdisciplinarnog proučavanja odnosa gledatelja i tako skicirane medijske slike leži upravo na sjecištu slikovnih praksi. Ova studija analizira najvažnije momente stvaralaštva francuskog redatelja Louisa Feuilladea, te ga kontekstualizira unutar teorijskih rasprava o montaži i naraciji toga vremena. U radu se tvrdi da je tehničko ovladavanje filmom (putem montaže, primjerice, ali i prije nje) od nezaobilazne važnosti za oblikovanje narativa. Na primjeru Feuilladeovih filmova, prikazuje se važnost dubine polja, ali i klasičnog montažnog stila, te se predlaže važnost takvih analiza za uspostavu epistemološki relevantnog odnosa gledatelja i samog filmskog teksta.

naratologija ; monstracija ; atrakcija ; dubina polja ; Louis Feuillade ; Andre Bazin ; Vampiri ; Fantomas ; Judex

nije evidentirano