hrvatski

Evaluacija kao pedagoški fenomen

Evaluacija koju poznajemo danas nije se iznenada pojavila - ona je rezultat kontinuiranog, rekurzivnog i divergentnog razvojnoga procesa svih dionika odgojno obrazovnog sustava koji uključuju brojne interakcijske utjecaje. Evaluacija je kroz povijest, kao organizirani sustav u odgoju i obrazovanju, reflektirala ono što su učitelji vjerovali da je obrazovanje tog vremena. Evaluacija odgojno- obrazovnog procesa, kao pedagoški fenomen, poznata je još od Sokrata, no sve do 1960. godine dvadesetog stoljeća nije imala smislen i organiziran fokus na procjenu uspješnosti poučavanja akademskih postignuća (Danielson, Mcgreal, 2000, 15). U stručnoj i znanstvenoj literaturi možemo pronaći brojne definicije jer je evaluacija višestruko determinirana pa je teško iznjedriti jedinstveno određenje tog pojma, koji bi vrijedio u različitim društvenim okružjima i znanstvenim krugovima. U radu ćemo se baviti evaluacijom kao sastavnim dijelom pedagoške teorije i prakse, evaluacijom školskog sustava i dionicima u evaluaciji. Također ćemo dati pregled evaluacijskih modela koji određuju razlike u evaluacijskim procesima. Pri tome evaluaciju definiramo kao procjenu određenih odgojno-obrazovnih aktivnosti i rezultata te učinkovitosti intervencija te odgovara na pitanje jesu li ti ciljevi i u kojoj mjeri dostignuti. Uzimajući to u obzir, postavlja se pitanje treba li evaluacija biti predodređena ciljevima ili biti otvorena i za neočekivane rezultate i ishode jer odgoj i obrazovanje predstavljaju proces te istovremeno i rezultat toga procesa.

dionici školskog sustava ; evaluacijski modeli ; školski sustav

nije evidentirano