hrvatski

MOLITVA U GETSEMANSKOM VRTU (Mk 14, 32-42)

Predmet sinoptičkog studija je Isusova molitva u Getsemaniju (Mk 14, 32-42). Ta perikopa pripada Markovom izvještaju muke (Mk 14, 1 - 15, 47). Da bismo se bolje približili tekstu i Markovoj teološkoj nakani slijedili smo uobičajenu sinkronijsku metodologiju koja polazi od delimitacije teksta, s obzirom na prethodnu (Mk 14, 26-31) i susljednu perikopu (Mk 14, 43-51). Sam tekst je podvrgnut semantičkoj analizi. Već sama struktura pokazuje koji su središnji motivi ove Isusove molitve u kojoj nalazimo Isusovo jedinstveno obraćanje ocu s "Abba" (usp. Gal 4, 6 ; Rim 8, 15). Sinoptička usporedba pokazuje tipične Markove naglaske u izvještaju muke s obzirom na Isusovu molitvu u Getsemaniju a koju su zabilježila i ostala dvojica sinoptika (usp. Mt 26, 36-46 ; Lk 22, 39-46). Sam zaključak se vodi dvostrukom mišlju, tj. važnošću ove perikope upravo u samom izvještaju muke, ali i u kontekstu cijelog Markovog evanđelja.

Isus ; molitva ; muka ; Markovo evanđelje

nije evidentirano