hrvatski

Arheološka slika ranokršćanskih crkava s kontinuitetom u predromanici na zadarskom području

Disertacija obrađuje ranokršćansku arhitekturu u Zadru i na širem zadarskom području, točnije na prostoru koji obuhvaća današnja Zadarska nadbiskupija. Radnja ima primarni zadatak utvrditi kontinuitet koji su ranokršćanske crkve imale u vrijeme predromanike. U cilju njegova dokazivanja i tumačenja, kroz nekoliko povezanih cjelina pristupa se analizi ranokršćanske arhitekture, crkvenog kamenog namještaja te nekropola koje se početkom srednjeg vijeka organiziraju uz postojeće bogomolje. Pronađena arheološka građa razmatra se u zajedničkom kontekstu kako bi se dao ispravan odgovor na pitanje jesu li i u kojem vremenu ranokršćanske crkve bile obnovljene te su kao takve imale održivi kontinuitet u rani srednji vijek. Kršćanstvo se u Zadru javlja dosta rano. U drugoj polovini 4. st. adaptacijom triju antičkih taberni na forumu nastaje prvi kršćanski oratorij. U disertaciji se prati razvoj kršćanske zajednice u Zadru, ali i onih u manjim ruralnim sredinama u njegovoj okolici i to od pojave prvih molitvenih prostora pa sve do vremena obnove ranokršćanskih crkava u razdoblju predromanike. Osobiti se naglasak u disertaciji daje na ona povijesna i kulturna zbivanja koja su obilježila razdoblje ranog srednjeg vijeka. Pritom se Zadar razmatra kao važno uporište na dalmatinskoj obali u kojem se isprepliću utjecaji dva različita svijeta, Bizanta na Istoku te moćne Franačke na Zapadu.

Zadar, ranokršćanska arhitektura, kontinuitet, predromanika, crkvena kamena plastika, ranosrednjovjekovne nekropole, kristijanizacija, Bizant, Franci

nije evidentirano