hrvatski

Crkva i javno mnijenje. Na putu izgradnje unutarcrkvenog dijaloga

Crkva je od svojih početaka svjesna da je zajedništvo jedan od ideala prema kojemu treba težiti i koji treba izgrađivati. Promišljanje o načinu ostvarenja zajedništva predstavljalo je uvijek za Crkvu velik izazov jer je, u različitim povijesnim kontekstima, trebala pratiti načine komuniciranja i oblikovanja zajedništva. U novije vrijeme mediji su postali nezaobilazno sredstvo, odnosno prostori komunikacije između pojedinaca i društva, te mogu biti od velike pomoći u oblikovanju dijaloga. Oni omogućavaju nove načine povezivanja, nove načine oblikovanja (virtualnih) zajednica a utječu i na samu komunikaciju. Autor u ovom tekstu posebnu pozornost posvećuje komunikaciji koju Crkva razvija unutarcrkvenim javnim mnijenjem. Uz višestruki dijalog koji neprestano ostvaruje s Bogom i svijetom, Crkva – kao zajednica koja komunicira – ima potrebu za javnim mnijenjem. Budući da se javno mnijenje nije razvilo u crkvenom ambijentu nego u kontekstu građanskog društva, postavlja se pitanje može li se ono primijeniti, odnosno prihvatiti, i u komunikaciji koja se razvija unutar Crkve. Odgovor na to pitanje treba polaziti od razumijevanja naravi Crkve, odnosno cilja koji se unutarcrkvenom komunikacijom želi ostvariti. Svi članovi Crkve, u oblikovanju autentičnog unutarcrkvenog dijaloga, pozvani su suočavati se s izazovom pluralnosti, biti spremni na samokritičnost te nastojati oko što boljeg poznavanja (medijskog) jezika i načina komuniciranja današnje javnosti. Dijalog nije jednostavna primjena komunikacijskih ili retoričkih vještina već bi trebao postajati način življenja Crkve na putu izgradnje zajedništva.

javno mnijenje, unutarcrkveno javno mnijenje, unutarcrkveni dijalog, javnost, pluralnost, samokritičnost.

nije evidentirano