hrvatski

Interpretacija krednih facijesa otoka Brača u svijetlu paleomagnetskih istraživanja Vanjskih Dinarida

Diplomski rad sadrži facijesne i mikropaleontološke opise uzoraka litificiranih stijena i paleomagnetkih jezgara odabranih lokaliteta otoka Brača. Opisani uzorci su starosti raspona od gornje krede do donjeg eocena. Formaciji Gornji Humac odgovaraju naslage iz uvale Maslinova, formacija Dol utvrđena je u uzorcima iz kamenoloma Nerežišća i s izdanka Zagvozd, a naslage formacije Sumartin nalazimo u uvalama Likva, Splitska, Mirca i Sumartin i kamenolomu Puĉišća). Uzorcima je pridodan taložni okoliš prema Wilson-ovom modelu facijesnih zona, te je ustanovljeno da su stijene na svim lokalitetima taložene u uvjetima unutarnje platforme s povremeno ogranićenom cirkulacijom vode, osim na lokalitetu Nerežišća gdje je pelagički facijes nastao na otvorenom šelfu. Na lokalitetu Likva, uz naslage mastrihta, mikrofosilima je dokazan danski kat (paleocen). Eeocenske (ipr) naslage bogate koničnim aglutiniranim foraminiferama leže na paleocenskim. Mikrofosili određeni u uzorcima iz uvale Mirca uupućuju na paleocensku starost. Usporedbom litoloških svojstava stijene s njihovim primarnim remanentnim magnetizmom ustanovljena (potvrđena) je njegova negativna korelacija s udjelom bioklasta u stijeni.

Brač, Kreda, Paleocen, Eocen, Wilson-ovi facijesi, Paleomagnetizam

nije evidentirano