hrvatski

Biblijski modeli dijaloga i pomirenja. Novozavjetna perspektiva

Autor polazi od glagola dialegomai u Novom zavjetu, te pronalazi da se on javlja u evanđelju, djelima (apostolskim) i poslanicama, odnosno homiliji (Heb). U Markovom evanđelju dijalog vode Dvanestorica a Isus zna o čemu oni govore (9, 34). Djela apostolska dijalog povjeravaju Pavlu kao apostolu Židova i pogana, kada je u pitanju kerigma, a s kršćanima govori u službi riječi (Dj 17, 2.17 ; 18, 4.19 ; 19, 8.9 ; 20, 7.9 ; 24, 12.25). Autor tzv. Poslanice Hebrejima dijalog vodi sa Starim zavjetom kao Pismom kršćana (12, 5). Stoga je autoru Pismo (LXX) centralna osnova teološkog razmišljanja. U njemu nalazi Božju uputu koja nadilazi vremena, obećanja koja naviještaju Sina, prikaz spasenja i upozoravajuće riječi onima koji pokušavaju izbjeći Božju riječ. Judina Poslanica koristi se apokrifnom tradicijom, koja je dio židovske pa time i judeokršćanske tradicije (r. 9). Dijalog ima za cilj mirni suživot u kršćanskoj zajednici (Mk 9, 50 ; Heb 12, 11 ; Jd 2). Te tako mirotvorno prezentirati i kršćanstvo prema Rimskom carstvu (Dj 24, 2).

dijalog ; pomirenje ; evanđelje ; Djela apostolska ; poslanice

nije evidentirano