hrvatski

Pamćenje prolaznoga i trajnoga

Knjiga obuhvaća sedamnaest priloga koji tematiziraju neka od otvorenih teorijskih i poetičkih pitanja suvremene hrvatske književnosti, od književnosti kao pamćenja prolaznoga (na primjeru književnosti Pavla Pavličića), nostalgije kao oblika autobiografizma ( Tribuson) do utopije/distopije u gastronomskom ruhu kao načina obrane identiteta u književnosti V. Barbierija. Dio tema posvećen je temama žanra: elegije, na primjeru pjesništva Nikole Milićevića, hibridnog žanrovskog oblika na primjeru Kumičićeva knjige Pod puškom, kanona provjeravana čitanjem književnosti Vladimira Nazora preko književnih povijesti i antologija kao primjerenih institucija kanonizacije te Kačića, čitana Botičinim očima i pjesničkom praksom Ivana Meštrovića. Dio knjige obrađuje složenu problematiku pučkog, popularnog i trivijalnog tematiziranjem priloga javnosti nepoznate O. Ivezić Lozančić, zatim apostrofiranjem nekolicine primjera iz suvremene književne prakse kao i tematiziranjem fenomena 'hrvatske kraljice ljubića' Kate Mitchell (Kata Mijić). U knjizi su doneseni i prilozi o 'dokumentarističkoj književnosti' M. Bazine, o obljetnicama i književnim nadnevcima u opusu Ive Frangeša, potom o prešućenim stranicama u hrvatskim književnim povijestima te o književnim kritikama Ive Andrića kojima se 'upisuje' u praksu todobne hrvatske književnosti, a dva su priloga splitskoga predznaka: o godini 1914. iz splitske perspektive te rad o Splitu u književnosti 'prešućenog' Bogdana Radice i Davora Velnića.

književnost ; elegija ; kanon ; Kačić ; fikcija

nije evidentirano