hrvatski

Kazališna umjetnost – put uzbiljenja logosa

U radu se razmatraju mogućnosti uzbiljenja logosa u kazališnoj umjetnosti preko paradigme istine (umjetničke spoznaje), smisla (osmišljenog djelovanja) te slavlja svetkovine zajedništva (očovječenja). Pritom se pod pojmom logos misli na onu dimenziju razboritosti koja se uspostavlja u znanju proizašlom iz iskustva konkretne životne situacije u kojoj je pojedinac oslovljen drugim (osoba, jezik, tradicija, umjetničko djelo itd.). U dijaloški usmjerenoj umnosti taj drugi od nas zahtijeva odgovor koji se ponajprije sastoji u (ne)prihvaćanju odgovornosti djelovanja s obzirom na zahtjeve aktualnih povijesnih prilika. Uzbiljenje logosa u kazališnoj umjetnosti u tom će se smislu promatrati kao zbivanje istine realizirane u zadobivanju nove dimenzije razumijevanja zbilje kroz kazališno umjetničko djelo, zatim kao zbivanje smisla (osmišljenog djelovanja) u dinamici pokretačke snage stvaralačkog preoblikovanja pojedinca i društva, te kao odraz slavlja i svetkovanje zajedništva koje u sebi nosi kazališni potencijal da čovjeka duhovno uzdigne i da ga oplemeni kako bi sve više postajao čovjekom.

Logos, kazališna umjetnost, istina, smisao, slavlje-svetkovina

nije evidentirano