Aristotelovo određenje tragičnoga (CROSBI ID 261714)
Prilog u časopisu | ostalo | domaća recenzija
Podaci o odgovornosti
Dodlek, Ivan
hrvatski
Aristotelovo određenje tragičnoga
Budući da Platon u Državi smatra da su pjesnici tragičari imitatori i da su zato trostruko udaljeni od istine, zanimat će nas na koji način Aristotelov koncept onog tragičnog kao svrhu zapravo ima otkriti istinu o čovjeku. Aristotel u Poetici definira tragediju kao „oponašanje ozbiljne i cjelovite radnje primjerene veličine ukrašenim govorom i to svakom od vrsta ukrašavanja napose u odgovarajućim dijelovima tragedije. Oponašanje se vrši ljudskim djelanjem, a ne naracijom i ono sažaljenjem i strahom postiže očišćenje takvih osjećaja“ (VI, 24). Dok Platon želi isključiti tragediju iz svoje idealne države zbog njezine pogubnosti po hrabrost, Aristotel u svojem shvaćanju tragičnoga ukazuje na sasvim suprotno djelovanje, a to je da tragedija pobuđujući doživljaje ganutosti i užasa oslobađa od potisnutih emocija, daje ugodno olakšanje i vodi prema hrabrosti. U tom kontekstu razradit će se Aristotelovo određenje tragičnoga kao put prema hrabrosti i pročišćenju emocija.
tragedija ; oponašanje ; sažaljenje (έλεος) ; strah (φόβος) ; pročišćenje (κάθαρσις)
nije evidentirano
engleski
Aristotle's Definition of Tragical
nije evidentirano
tragedy, imitation, pity (έλεος), fear (φόβος), purification (κάθαρσις)
nije evidentirano
Podaci o izdanju
Povezanost rada
Filozofija