hrvatski

Dodir pogleda i tajna slike – filozofija pogleda i teologija slike

Doba pogleda i slike u epohi virtualnoga karakteristično je po tome što nadomješta neposredno iskustvo promatranja slikom koja je lišena izvanjske realnosti i koja je puka kopija originala, te je u tom kontekstu shvaćena kao 'prozor' kroz koji glasnici različitih vrsta (televizija, internet/ društvene mreže, dnevni tisak, reklame itd.) unose informacije izvana u prostor unutarnjosti duha pri čemu – po principu da sve mora biti viđeno i sve mora biti vidljivo – više nema prostora za tajnu. Epoha je to koja rezultira svijetom u kojemu je sve više informacija, a sve manje značenja. Kao moguće rješenje prevlasti slike kao one koja ne ostavlja mogućnost čuvanja bilo kakve tajne predlaže se custodia oculorum ili skrb nad pogledom koja upućuje na odvraćanje pogleda od slikā koje ne vode do unutarnje vizije i zagledanosti u prisutnost s onu stranu ili iza vidljivoga gdje je moguće ostvariti odnos komunikacije. Skrb je to koja kao kultura pogleda omogućava susret licem u lice u stvarnoj razmjeni govora i odgovora pri čemu se poštuje dinamika blizine, koja postupno otkriva i otvara put prema tajni bića onoga koga se susreće, i distance kojom se daje do znanja da se ne mora sve odjednom otkriti i biti čitljiv u svakome trenutku. Takva je skrb moguća samo u kontekstu izvornog razumijevanja značenja ljudskog pogleda i recepcije slike koje će se razmotriti najprije pod vidom antičkog shvaćanja pogleda kao opsis (ὄψις) i slike kao pupilla, a zatim u kontekstu kršćanskog shvaćanja pogleda kao psycho podia (ψυχο-πόδια), tj. 'ruke duha' koja poseže prema zbilji koja stoji iza vidljivoga kako bi se kroz ono vidljivo i opipljivo slike (eikon/ εἰκών) ostvario dodir s božanskim i tako dio nebeske zbilje 'doveo natrag' preobražavajući na taj način onoga koji upućuje pogled u svim sferama ljudskosti. Promišljanje o naznačenim temama uvelike će se osloniti na istraživanje filozofa, teologa, sociologa i povjesničara ideja hrvatsko-židovskog porijekla Ivana Illicha (1926.-2002.) čije djelo na ovim našim prostorima još uvijek nije u dovoljnoj mjeri vrednovano, a koji je u čitavom svom opusu inzistirao na ponovnom pronalaženju izgubljenih pravila humanosti. Jedno od takvih pravila odnosi se i na revalorizaciju izvornog razumijevanja značenja ljudskog pogleda i slike bez kojih je svijet i život današnjice nezamisliv.

Ivan Illich, pogled (opsis/ ὄψις ; psycho podia/ ψυχο-πόδια), slika (pupilla ; eikon/ εἰκών), skrb nad pogledom (custodia oculorum)

nije evidentirano