hrvatski

Dijaloški karakter umjetničkog djela

Čovjek je bitno određen kao biće odnosa, što upućuje na to da se u razumijevanju i tumačenju umjetničkog djela valja usmjeriti prema dijaloškoj dimenziji umjetnosti. Cilj istraživanja u tom je smislu utvrditi uvjete mogućnosti razumijevanja i tumačenja umjetničkog djela s pomoću dijaloške forme, i to iz nekoliko dimenzijâ: antropologijskih temeljâ umjetnosti i komunikacije, filozofije dijaloga Martina Bubera, komunikativne racionalnosti Jürgena Habermasa, hermeneutičkog pristupa Hans-Georga Gadamera te kritičkog pristupa estetike recepcije. Postavlja se hipoteza da se umjetničko djelo može smatrati dovršenim tek u komunikaciji, pri čemu se eksplicira misao o njegovu otvorenom, procesnom i nedovršenom karakteru. Literarna hermeneutika estetike recepcije dodatno potvrđuje da umjetničko djelo možemo smatrati dovršenim tek u komunikaciji između umjetnika, umjetničkog djela i recipijenata djela. Tematizirajući s Theodorom Adornom odnos između umjetnosti i njezine društvene funkcije, naglašava se također da je umjetničko djelo ono koje može iskazati istinu o zbilji i tako usmjeriti čovjeka prema tumačenju i razumijevanju njezina smisla. Označujući umjetnost nositeljicom istinosnog sadržaja jer otvara, širi i korigira iskustvo stvarnosti, upućuje se na njezinu ulogu u društvenom životu i komunikaciji. Metodom analize, sinteze i komparacije misli autorâ važnih za ovu temu utvrđuje se pristup umjetničkom djelu u kojem umjesto djela kao nositelja ili pojavne forme istine u prvi plan stupa progresivna konkretizacija smisla koji se konstituira u konvergenciji djela i recepcije, što pronalazimo već u Buberovoj estetičkoj misli. Ona proizlazi iz temeljnih uvida njegove filozofije dijaloga utemeljene na dijaloškom principu Ja – Ti. Dopunjujući Buberove temeljne uvide Gadamerovim tumačenjem hermeneutičkog identiteta umjetničkog djela i Habermasovim promišljanjem komunikativne racionalnosti, utvrđuje se da kriterije za tumačenje umjetničkih djelâ valja tražiti u intersubjektivnoj dimenziji razumijevanja. Interpretacija djela, koja je intersubjektivno verificirajuća, proizlazi iz konteksta zajedničkog svijeta i zajedničkog logosa koji se ostvaruju u javnom dijalogu kao događaju interpretacije.

umjetničko djelo, filozofija dijaloga, Martin Buber, hermeneutika, Hans-Georg Gadamer, estetika recepcije, Hans Robert Jauss, istina umjetničkog djela, Theodor W. Adorno, intersubjektivnost, Jürgen Habermas

nije evidentirano