hrvatski

Žene u klapskom pjevanju

U knjizi se, po prvi put u našoj etnomuzikološkoj literaturi, znanstveno i sustavno prišlo fenomenu ženskog klapskog pjevanja. U javnosti se i danas ženskim klapama (nazivane ponekad ženskim vokalnim skupinama) daje minorno mjesto u odnosu na muške klape smatrajući ih imitacijom pa time i glazbenom pojavom inferiornog značaja. Knjiga je nastojanje da se ženskom klapskom pjevanju ukaže vrijednost i značaj u kontekstu hrvatske tradicijske glazbe kao i suvremene glazbene prakse. Stoga autorica donosi zapise ženskog pjevanja koji se mogu pratiti od sredine 19. stoljeća (Kuhač, Kuba, Bersa, Dobronić), analizirajući one primjere koji se po svojim glazbenim karakteristikama mogu odrediti klapskim. Uz to, veliki broj ženskih tekstova svjedoči o aktivnom stvaralačkom prisustvu žena na području klapske pjesme, što je pokazano u poglavlju u kojem su analizirane autorske zbirke Petra Tralića, Nikole Buble, Dinka Fija, zbirke Pisme staroga Trogira I-III, te Zbornici festivala dalmatinskih klapa I-III. Time je autorica upozorila na postojanje klapskih napjeva u izvedbi žena u prošlosti, odnosno na kontinuitet dalmatinskog ženskog klapskog pjevanja. Osnivanjem Festivala dalmatinskih klapa u Omišu pružena je ženama mogućnost da se glazbeno iskažu u novom, javnom kontekstu zbog čega autorica potanko obrazlaže načine i oblike pojavljivanja ženskih klapa i izvedbi na ovom festivalu (potreba posebne festivalske večeri, 1991. ; posebno finale ženskih klapa). Zahvaljujući Omiškom festivalu, odnosno stvaranju mogućnosti predstavljanja klape izvan tradicijskih okvira, žene su napravile ogroman pomak u svom vokalnom višeglasju. Predispozicije su imale u imanentnosti harmonijskih struktura u napjevima koje su i prije izvodile, a sada su usvojile i tipično muško četveroglasje. Nasuprot ustaljenom stajalištu po kojem žensko višeglasje ima svoj optimalni doseg u troglasju, žensko klapsko pjevanje pokazuje da može biti glazbeno izražajno i respektabilno u četveroglasju te da se može i ravnopravno natjecati s muškim izvođačima. Ženska klapa Zadranke otvorila je put ženskim klapama koje će se na Omiškoj pozornici pojavljivati sve češće i, za razliku od nekih muških klapa, biti glazbeno spremnije, uvježbanije, a interpretacijski često i dojmljivije. Autorica ukazuje da će daljnji razvoj ženskog klapskog pjevanja slijediti primjer muških klapa kako u izvedbama, tako i u repertoaru, ali i ostvarivati osobit i prepoznatljiv glazbeni izričaj oslanjajući se na žensko tradicijsko višeglasje Dalmacije. U tom smislu je posebno poglavlje knjige u kojem je izdvojila i analizirala primjere pjevanja žena koje je poznato iz lokalne glazbene tradicije šibensko-zadarskog arhipelaga. Iako po strukturi ne pripada klapskom izričaju, i to se pjevanje u prilagođenom obliku našlo na Festivalu klapa u Omišu, a i na repertoaru muških i ženskih klapa pri njihovim javnim, ali i spontanim nastupima. Autorica donosi tabelarne prikaze statistički obrađenih pokazatelja vezanih za brojnost ženskih klapa u odnosu na muške, na glazbenu naobrazbu, glazbeno iskustvo i stručnu spremu pjevača/ica u klapama. Podaci i o njihovim stavovima spram ženskih klapa i drugim pitanjima vezanim za rad i djelovanje klapa su dobiveni anketom provedenom mahom među natjecateljima na Omiškom festivalu kao i intervjuima sa priznatim voditeljima. Autorica ističe da su svojim kontinuiranim postojanjem na klapskoj glazbenoj sceni posljednjih četrdesetak godina ženske klape zaslužile značajno mjesto u amaterskom glazbenom djelovanju da se sve više otvaraju novim globalizacijskim tokovima, a nastoji biti sudionikom i world music scene (u poglavlju o „Kaštelanskom điru“, središnjem, klapskom dijelu Festivala dalmatinske pisme u Kaštel Kambelovcu). Posebno poglavlje dotaklo se i žena kao voditeljica klapa, obrađivačica klapskih napjeva kao i skladateljica koje se i u ovim glazbenim područjima sve više pojavljuju i nalaze. Studiju o ženama u klapskom pjevanju čine prilozi sa 50 izabranih i analiziranih primjera iz ženskog klapskog repertoara, popisom ženskih klapa na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu (od 1967. do 2015.), anketa sa 32 pitanja i Rješenje Ministarstva kulture Republike Hrvatske o klapskom pjevanju kao nematerijalnom kulturnom dobru. U radu je navedeno 211 bilješki uz literaturu od 132 naslova.

Dalmacija, klape, žene, pjevanje

nije evidentirano