hrvatski

Ideologija i nasilje. Etički aspekti

Rad se bavi odnosom ideologije shvaćene kao zatvorene misli koja isključuje drugoga te nasilja koje takav postav nužno proizvodi i stoji u korijenu svakog rata. Služeći se Levinasovom kritikom zapadne filozofije shvaćene kao egologija, a i nacionalizam je sasvim određen tip kolektivne egologije, u članku se analizira put u kojem ideja i sablja korespondiraju u kontekstu ideološke matrice. Posebno se osvrćemo na "izdaju intelektualaca", na njihovu dekadenciju, budući da je i srpska agresija na RH izrađena u Akademiji. U tom kontekstu razmatramo dva prevladavajuća načina dekadencije intelektualca, (neo)ilumnističku i marksističku, a jednome i drugom je zajedničku da teoriju i praksu, misao i akciju, promatraju odvojeno. U prvom slučaju političar je izvršitelj intelektualca kao zakonodavca, u drugom pak intelektualac je instrument političara. I u jednom i u drugom slučaju krajnji rezultat jest da intelektualac gubi distancu od vladara pa time i svoju korektivnu moć i poslanje. To se posebno pokazalo u kontekstu velikosrpske ideologije, kao paradigmatskog primjera Kovačeve dijagnoze kako su "elite gore od rulje."

Ideologija, egologija, intelektualac, nasilje

nije evidentirano