hrvatski

Slike vjere i Crkve u hrvatskim medijima

Sliku vjere i Crkve u hrvatskim medijima promatramo kao proizvod pet "strategija" koje nisu smišljene, već proizišle iz duha vremena. Prva strategija "Papa Franjo da, Crkva ne" polazi od kontekstualiziranja vjere u društvo spektakla u kojem se papina osobnost pretpostavlja službi, pa potom papina osobnost i stil postaje sredstvo kojim se ukazuje ne neprihvatljivost Crkve. Druga strategija, "strategija posramljivanja" proizlazeći iz prve sramom se služi kao sredstvom kontrole većine nad manjinom, posebno uz pomoć treće strategije u kojoj se kod medijske slike Crkve naglašava ekscesno a ignorira redovito. Zadnje dvije strategije, medijska transupstancijalizacija vjere te zamjena ikone idolom, sliku Crkve rišu pozitivno, no vode opasnosti kulturološkog pelagijanizma uslijed kojeg se zamračuje Izvor dobra, a veliča samo dobro, pri čemu se Crkva pretvara u jednu humanitarnu organizaciju među mnogima.

Društvo spektakla, Crkva, ikona, idol, mediji

nije evidentirano