hrvatski

Glazbeni klasicizam u Dalmaciji: Julije Bajamonti (1744.-1800.) i Josip Raffaelli (1767.-1843.) u ogledalu korespondencije i uzajamnih odnosa

U namjeri predstavljanja novih spoznaja i otkrića koji su rezultat recentnih glazbeno- historiografskih istraživanja, tekst rasvjetljuje nepoznate podatke o uzajamnim vezama dvojice skladatelja s hrvatskoga priobalja u kasnom settecentu – Julija Bajamontija (1744.-1800.) i Josipa Raffaellija (1767.-1843.). Kao jedan od najučenijih i najsvestranijih ličnosti ne samo dalmatinske već i cjelokupne hrvatske povijesti, Bajamonti je „kulturom pisma“ održavao veze i kontakte s brojnim istomišljenicima unutar i izvan hrvatskih granica. Među domaćim korespondentima, značajno mjesto pripada Josipu Raffaelliju – skladatelju, kapelniku, orguljašu i svećeniku, rođenom u Hvaru u imućnoj patricijskoj obitelji. Glazbenu naobrazbu Raffaelli je započeo u rodnome gradu, učeći privatno s Bajamontijem, a nastavio je - vjerojatno na poticaj splitskog polihistora s kojim ostaje u kontaktu putem pisama - u Italiji. Nakon povratka u Hvar 1804., Raffaelli postaje ključna ličnost crkvene glazbe grada kao katedralni orguljaš i kapelnik, ali i plodan skladatelj duhovne glazbe prožete utjecajima talijanske opere (kasnog) 18. stoljeća. Sačuvana korespondencija J. Bajamontija u Arhivu Arhelološkoga muzeja u Splitu nudi podatke koji će doprinijeti rasvijetljavanju njihova odnosa i usmjeriti znatno bogatije svjetlo na ulogu dvojice srednjodalmatinskih skladatelja u proboju prosvjetiteljskih ideja sa zapadne obale Jadrana u hrvatske krajeve, koje su postale zalogom uzleta glazbe u Hrvatskoj na samom početku 19. stoljeća, u razdoblju koje je prethodilo i na neki način pripremalo hrvatski narodni preporod.

Julije Bajamonti ; Josip Raffaelli ; korespondencija ; klasicizam ; kasno 18. stoljeće

Dvojezično izdanje (hrv, eng)