hrvatski

Klasicistički elementi u zlatarstvu od posljednje četvrtine 18. stoljeća do 1830-ih godina

Članak donosi uvid u klasicističke izvedbe u zlatarstvu 18. stoljeća te uvid u klasicističke elemente zastupljene tijekom prvih desetljeća 19. stoljeća do oko 1840. Kontinuitet leži u inspiraciji klasičnom antikom i klasicizirajućim oblikovanjem proizašlim iz utjecaja predložaka za primijenjenu umjetnost - prvenstveno Piranesijevih crteža te drugih grafičkih predložaka. U članku se primjerima radova hrvatskih majstora, zagrebačkih te varaždinskih i dubrovačkih zlatara ukazuje na pojavu klasicizma 18. stoljeća te na izvedenice klasicističkog oblikovanja u empireu, bidermajerskom klasicizmu i bidermajeru. Primjerima se ukazuje na problem definicije bidermajera kao stila u primijenjenim umjetnostima te na stilski paralelizam stilova klasicističke inspiracije u prvim desetljećima 19. stoljeća. Primjeri obuhvaćaju zlatarske radove sakralnog i profanog karaktera poput okvira za kanonske ploče, kablića sa škropilom, soljenki i šećernica, vrčeva, dijelova servisa za kavu, svijećnjaka i drugih srebrnih upotrebnih predmeta profane namjene. Najraniji primjeri klasicizma u hrvatskom zlatarstvu pojavljuju se 1780ih godina u radovima zagrebačkih majstora Johanna Michaela Lannera, Ferdinanda Eberharda i Martina Ebnera te sredinom 1790ih godina u radovima varaždinca Jurja Kunića. Pojavu novog stila u kontinentalnom zlatarstvu vjerojatno treba povezati s osnivanjem obrtničkih risarskih škola propisanih carskim patentom iz 1777., a zagrebačka je najstarija u Hrvatskoj, osnovana 1781. godine. Klasicistički elementi podloga su stila Empirea, za neke teoretičare „reprezentativnog klasicizma“, koji tijekom carskog perioda nije ostavio traga u zlatarstvu u Hrvatskoj no većim brojem primjeraka poznat je iz perioda naknadne recepcije stila, odnosno iz 1810ih i 1820ih godina. Trajao je još i tijekom 1830ih kao stil unutrašnjeg uređenja i oblikovanja reprezentativnih predmeta, tako i u zlatarstvu, a ističu se radovi zagrebačkih zlatara Vinka Lehmanna, Henrika Wolgemutha, varaždinca Jurja Kunića te dubrovčana Nikole Gjivovića. Paralelno s Empireom, od prvih desetljeća 19. st. pojavio se stil bidermajera inspiriranog klasicističkim oblicima koji se u zlatarstvu može nazvati i bidermajerski klasicizam. Odlikuje ga jasnoća i čistoća oblikovanja, redukcija ornamenta do potpune ogoljelosti oblika, a ističu se zagrebački radovi Antoniusa Hubineka, Franje Lesnika i već spomenutih Vinka Lehmanna te varaždinca Jurja Kunića. Uz spomenute vidove klasicističkog oblikovanja tijekom 1820ih i 1830ih u primijenjenim umjetnostima pojavljuje se i osobit stilski vid - bidermajer, također proizašao iz klasicizma. U oblikovanju srebra gotovo su obavezni balustarski elementi, trbušasti oblici te oblikovanje oplošja predmeta lomljenim i zaobljenim plohama. Prevladavali su cvjetni ukrasni motivi, većinom nizani u bordurama. Iako je u ovom razdoblju u Hrvatskoj dominiralo uvozno, većinom bečko srebro, zabilježeni su i radovi domaćih majstora, poput onih zagrebačkog zlatara Henrika Wolgemutha. Temeljem primjera zaključuje se da kontinuitet cijelog razdoblja leži u inspiraciji antikom i klasicizirajućim oblikovanjem proizašlim iz antike. Zlatarski radovi majstora koji su djelovali u Hrvatskoj kao i bečka srebrnina iz hrvatskih muzeja i kolekcija potvrđuju tezu Hansa Ottomeyera o bidermajeru kao razdoblju protomoderne. Tradicionalne ručne tehnike obrade dominirale su zlatarstvom, uz pojavu gotovih srebrnih elemenata primjenjivanih pri izradi profane srebrnine. Pregledom kvalitetnih primjera ističe se zlatarstvo kontinentalne Hrvatske, prvenstveno zagrebačko, koje je ostavilo neveliku no stilski i oblikovno izuzetnu cjelinu klasicističke i klasicizirajuće produkcije nastale u razdoblju od 1780ih do 1830ih godina.

primijenjena umjetnost, zlatarstvo, srebrnarstvo, klasicizam, empire, bidermajer

nije evidentirano