hrvatski

Izgubljeni u jelovniku : prevoditeljske strategije i međujezični utjecaji

Turizam je iznimno važna gospodarska grana u Hrvatskoj, a ugostiteljstvo njegov neizostavan dio. Jelovnici, jednostavni tekstovi deskriptivnoga tipa (Lavinio 1990) kojima se opisuju namirnice i način njihove pripreme, važan su dio imidža svakoga ugostiteljskoga objekta, jednako kao i kvaliteta hrane i usluge. Iako je kvaliteta prijevoda jelovnika često tek predmetom podsmjeha izvornih govornika, ona ipak mnogo govori o kvaliteti i tipu restorana, dovodi do kulturoloških nerazumijevanja, a u slučaju potpuno pogrešnih prevoditeljskih rješenja može imati i posljedice na zdravlje gosta. Stoga se u ovom izlaganju analiziraju prevoditeljske strategije na korpusu od 30 jelovnika prevedenih s hrvatskoga na talijanski. Svi tekstovi promatraju se u perspektivi međujezičnoga teksta, a za teorijski okvir uzeta su dva modela kompenzacijskih strategija (Tarone et al. 1983, Faerch i Kasper 1983). Rezultati pokazuju da se kvaliteta prijevoda toga tipa teksta može promatrati kao kontinuum, od onih gotovo posve prihvatljivih izvornim govornicima, s manjim odstupanjima od jezične norme pa sve do neprihvatljivih i nerazumljivih. Najčešće su korištene strategije doslovni prijevod i aproksimacija, a znatno se rjeđe pojavljuju kompenzacijske strategije prebacivanja koda, odnosno primjene riječi iz drugoga jezika (materinskoga ili stranoga) koje nemaju nikakvu semantičku vrijednost za primatelja poruke ako i sam nije govornik obaju jezika. Nadalje, donose se primjeri dobre i loše prakse prijevoda tipičnih hrvatskih jela kako bi se povećala kvaliteta prijevoda, a zadržala originalnost samoga jela. Projektima suradnje studenata neofiloloških studijskih grupa i voditelja ugostiteljskih objekata može se podići kvaliteta prijevoda jelovnika po prihvatljivim cijenama uz povećanje kvalitete prevedenoga teksta.

jelovnici ; prevoditeljske strategije ; kvaliteta prijevoda

nije evidentirano